Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MICIĆ, Ljubomir, književnik (Sošice kraj Jastrebarskog, 16. XI. 1895 - Kačarevo kraj Pančeva, 14. VI. 1971). Kao mladić, za I. svj. rata aktivan u srpskim omladinskim društvima (Karlovac, Zagreb), nakratko mobiliziran, a nakon rata povjerenik Narodnog vijeća SHS. Pisao kazališne, književne i likovne kritike. Od 1921. objavljuje u Zagrebu avangardistički časopis Zenit koji 1923-26. izlazi u Beogradu. Micić je pokušao nastaviti rad u Francuskoj, ali se 1936. vratio i povukao iz javnog života. Njegova internacionalna revija za »novu umjetnost« zagovarala je »balkansku rasno barbarogenijsku umjetnost - zenitizam«. Držeći kako je svojim radom stekao monopol na »ekspresionizam« u nas, Micić u članku Putujući ekspresionizam (Jugoslavenska njiva, 1921, 52) oštro reagira na Tomašićev prikaz Krležine Hrvatske rapsodije u izdanju »Nove Evrope« i dijelova ciklusa Hrvatski bog Mars objavljenih dotad u časopisima, osporavajući Krleži i njegovu Plamenu - koji je, kaže, »utrnuo na svojim debelim frazama« - vezu s ekspresionizmom. U tri nepotpisana teksta iz Zenita - Rapsodia zagoriana (1922, 11); Domaća zadaća (1922, 17-18); Hrvatske parodije (1923, 24) - Micić je Krležino pisanje ocijenio krajnje negativno: »pisac za tržište« koji je »ušao u oficijelnu buržoasku literaturu«, piše »domaće zadaće« mjesto drama, navodno »ima navadu pripovedati« da ga je Zenit zvao na suradnju, a to, tvrdi Micić, nije istina - sve do ocjene da su mu knjige »nameštene i lažne«, jer u njima »zaudara ,horvatska’ tendencija«. Hrvatska rapsodija po Miciću pisana je iz »prizme regionalističke«, a ne »prizme najveće herojske rapsodije...povlačenja srpskog naroda u Albaniju« čime odaje da njegov animozitet spram Krleže nema korijene tek u estetskim razlikama.

Iako mu je Micićev Zenit 1922-23. glasna književna opozicija, K. nije izravno odgovarao. Micića je omalovažavao pa će se na margini njegova interesa javljati rijetko, kao u eseju Nekoliko reči o Lenjinu (Književna republika, 1926, knj. III, br. 1), gdje mu je »simptom kaosa« koji smatra »Dantea nesposobnim da bi surađivao u Zenitu«.

BIBL. M. K.: Zlatna mladost, Književna republika, 1924, knj. I, br. 3.

LIT.: A. Flaker, Poetika osporavanja, Zagreb 1982; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987.

Vl. Bo.