Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MIŠE, Jerolim, slikar (Split, 25. IX. 1890 - Split, 14. IX. 1970). Studirao u Zagrebu 1910-11, zatim u Rimu 1911-13 (Istituto di belle arti) i Firenci 1913-14 (Accademia internazionale). Samostalno izlagao u Splitu (1914), Zagrebu (1926) i drugim gradovima, sudjelovao na izložbama Proljetnog salona (od 1916) i jugoslavenskim izložbama u Parizu (1919) i Londonu (1930). Profesor na srednjim školama, zatim na akademijama u Beogradu (1937-41) i Zagrebu (1943-61). Nakon studijskog boravka u Berlinu (1922), više puta boravio u Parizu (od 1925). Likovne kritike objavljivao u mnogim časopisima (Savremenik, Književna republika, Hrvatska revija, Književnik, Bulletin JAZU, Forum). Član Grupe trojice 1930-35 (Babić, Becić, Miše).

U ranim djelima, pod utjecajem secesije, sklon linearizmu, slobodnoj impostaciji likova i smjelim odnosima boja (Portret brata, 1916; Portret Tina Ujevića, 1920). Krležin portret naslikao je 1928 (također i portret Krležina oca i Bele Krleža). U razdoblju 1923-28. radio je konstruktivističke pejsaže (Pučišće, 1923) i slike tvrde modelacije (Djevojčica s cvijetom, 1926), zatim mrtve prirode i krajolike kolorističkih obilježja (Borovi u Supetru, 1928; Kuće u Gornjem Čelu, 1931). Slikao je dječje portrete (Djevojčica, 1929; Mala skitnica, 1932), žene koje rade (Djevojka pod maslinom, 1937; Pranje poda, 1938) i primorske pejsaže kratkim potezima kista (Rogač na Šolti, 1940; Baščansko polje, 1950). Izvanredan crtač portreta (Naši dragi savremenici, 1943), maslina i borova (Marjanski ciklus, 1959-67); 60-ih godina ostvaruje svoje posljednje kolorističke sinteze (Begonija i Autoportret iz 1968).

U eseju Jerolim Miše (Hrvatska revija, 1931, 3) K. analizira njegovo rano stvaralačko razdoblje, prepo-znavši u prvim školskim radovima i neke račićevske motive: žene s ispruganim rupcima, dječje glave sa staklenim ukočenim pogledom. Ističući smionost secesijski koncipiranih radova, K. opisuje i njegove euklidovski modelirane djevojčice i mrtve prirode ostvarene škrtim likovnim sredstvima te autoportret iz 1922. kao vrhunac ekspresivnosti i psihoanalitičke pronicavosti. U predgovoru za katalog izložbe održane 1968. u Zagrebu osvrće se na sve bitne značajke njegova stvaralaštva, a u Fragmentima dnevnika iz 1968 (Forum, 1973, 3) na hodlerijanski početak J. Miše, odnos spram francuskoga kolorizma i prodore njegove stvaralačke osebujnosti.

BIBL. J. M.: Izložbe Proljetnog salona, Književnik, 1928, 3; George Grosz, Književni život, 1932, 3; Izložba »Zemlje«, Hrvatska revija, 1933, 2.

M. Pet.