MUSSET, Alfred de

MUSSET, Alfred de, francuski pjesnik, dramatik i prozaik (Pariz, 11. XII. 1810 - Pariz, 2. V. 1857). Istaknuti pjesnik ranog romantizma, predstavnik solipsistički uzvišene sentimentalnosti i pasivnog pesimizma, za razliku od Hugoa, Lamartinea ili de Vignyja, koji su bili vrlo aktivni u »buci vremena«. Spojio je novu maštovitost romantizma s klasicistički uravnoteženim izrazom. Najvažnija djela: Noći (pjesme, 1835-37); Ispovijest djeteta svoga stoljeća (autobiografija, 1836); drame Marijanini hirovi (1833), Lorenzaccio (1834).

De Musset pripada onoj skupini francuskih pisaca koje Krleža češće spominje kao opću europsku kulturnu pozadinu svojih razmišljanja. Priklanja se Baudelaireovu negativnom mišljenju o tom pjesniku: za Krležu je de Musset »dražesno blagoglagoljiv, odvratan imitator koji se lažljivo prenemaže glumeći strast«. Krležine su simpatije nesumnjivo na strani politički revolucionarnoga, a ne intimističkog romantizma, pa mu je tako i de Musset bezličan tip pjesnika koji može »postojati uvijek i svugdje, a da nikada ne postane nešto drugo«.

BIBL. M. K.: O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10.

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Zagreb 1969.

Ni. Pk.