NERVAL, Gérard de

NERVAL, Gérard de (pravo ime Gérard Labrunie), francuski pjesnik, prozaik, putopisac i dramatičar (Pariz, 22. V. 1808 - Pariz, 26. I. 1855), poznavatelj njemačke književnosti i prevoditelj Goetheova Fausta, jedan od tzv. »prokletih pjesnika«, prethodnik Baudelairea i Rimbauda, snažno utjecao na nadrealiste. Neurotičnom osjetljivošću promišljao i raščlanjivao vlastita unutrašnja iskustva, snove, vizije i fantazije o izgubljenim svjetovima ljepote, ispunjenja, nevinosti i mladosti. Proživljavao krize pomračenja uma, te život završio samoubojstvom. Važnija su mu djela Put na Istok, 1851; Lirika Himere, 1853; novela Silvie iz zbirke Kćeri vatre, 1853; novela Aurelia, 1855. i dr.

U razmišljanjima o francuskoj književnosti, njezinim uvjetovanostima, te o neukrotivoj prirodi iskonskoga pjesničkog senzibiliteta, a posebno u eseju O stogodišnjici Baudelaireove smrti 1867-1967 (Forum, 1967, 9-10), Krleža doživljava Nervala kao »autentičnog genija«. Samo pjesnik takve tankoćutnosti nije svojim djelom mogao služiti vulgarnim političkim potrebama vremena, pa je logično »da se usred pijane ciganske gungule na plebejskom vašaru savjesti i štampanih laži moralo matematski sigurno desiti da pravi, rođeni, autentični pjesnik, kao Gérard de Nerval, svrši samoubojstvom, kao demoralizirana skitnica«. Razmišljajući dalje o nemoći poezije da izrazi »paklenu stranu ljudskog života«, K. varira tezu o genijalnom pjesniku, otjeranom u smrt »u surovome kontrastu sa đavolskom tematikom«. Ta bi teza bila gotovo vulgarno sociološka, kad K. i sam ne bi bio svjestan svih zamki pjesničkog temperamenta.

J. S. R.