OGRIZOVIĆ, Milan

OGRIZOVIĆ, Milan, pjesnik, novelist, feljtonist, kritičar i dramski pisac (Senj, 11. II. 1877 - Zagreb, 25. VIII. 1923). Gimnaziju je završio u Gospiću, a studij klasične filologije i matematike na Sveučilištu u Zagrebu. Doktorirao je 1904. temom Kako je Emerik Pavić preveo Kačićev »Razgovor ugodni naroda slovinskoga«. God. 1908. bio je zastupnik Hrvatske stranke prava u Hrvatskom saboru, a za vrijeme okupacije Srbije uređivao je Belgrader Nachrichten (1915-18) u Beogradu. Od 1900. (osim za vrijeme rata) predavao je na zagrebačkim gimnazijama njemački i klasične jezike. (God. 1904-05. predavao je njemački Krleži u II. razredu donjogradske gimnazije.) Jedno je vrijeme bio lektor i dramaturg u HNK u Zagrebu.

Napisao je niz aktovki, a od drama najpoznatije su mu Prokletstvo (1907), Hasanaginica (1909), Banović Strahinja (1913), Vučina (1921). Objavio je i knjigu Hrvatski pripovjedači (1907), Pedeset godina hrvatskoga kazališta (1910), zbirku proze Humorističke pripovijesti (1910) i dr.

Među prvima je objavio pozitivnu recenziju Krležine knjige Tri simfonije (Beogradske novine, 5. VIII. 1917), a vrlo mu je afirmativan i tekst informativno-recenzentskoga karaktera o Tri kavalira gospođice Melanije (Dom i svijet, 1. IX. 1922). Najvažniji je, međutim, esej Krležina lirika (Savremenik, 1918, 5-7). Ocjenjujući ga kao »novu zvijezdu« ili meteora hrvatske lirike i uspoređujući ga po neposrednosti stvaralaštva s Cehovom, Turgenjevom, Hauptmannom i Hamsunom, Ogrizović u detaljnoj interpretaciji Pana (1917) izriče superlativnu ocjenu Krležina poetskog djela. Ističući kako je K. ne samo umjetnik riječi nego i muzičar i slikar, zaključuje da je Pan jedinstveno djelo u hrvatskoj lirici po pjesničkoj sugestivnosti izraza i »riznici« riječi, te po »bojama i tonovima s jedne strane, a strukturi i motivičkoj obradi s druge strane«.

K. spominje Ogrizovića u zapisu Četiri mrtva književnika (Književna republika, 1924, knj. I, br. 1).

M. Šel.