PEIĆ, Matko

PEIĆ, Matko, slikar, povjesničar umjetnosti i književnik (Slavonska Požega, 10. II. 1923). Diplomirao slikarstvo 1947 (V. Becić, Lj. Babić) i povijest umjetnosti u Zagrebu (Barok i rokoko u djelu A. Kanižlića, disertacija, 1971); predavao na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Piše eseje o hrvatskim slikarima i kiparima XIX. i XX. st. (H. von Hötzendorf, A. Waldinger, G. Poša, B. Petrović, M. Kraljević), objavljuje studije i monografije u Zagrebu (Nikola Mašić, 1958; Vanja Radauš, 1965; Vladimir Becić, 1966; Vojnović i likovne umjetnosti, 1981; Slava Raškaj, 1985; Račić, 1985) i u Osijeku (Hrvatski slikari i kipari, Slavonija-Srijem, 1969; Vladimir Filakovac, 1972; Umjetnost u Slavoniji i Baranji, 1980) i književne radove (Skitnje, 1965; Lirika, 1967; Crno zlato, 1974; Ljubav na putu, 1984; Evropske skitnje, 1985. i dr.).

Iz u cjelini neobjavljena rukopisa (Krleža i likovne umjetnosti) objavio je odlomak pod naslovom Himna u čast slobodnog osjećaja - Pan i slikarstvo (Republika, 1968, 7). Ističući da je »Krleža tip književnika kojem je korijen talenta u vizualnom, kao što je bio slučaj s Baudelaireom, Rimbaudom i Proustom, a kod nas s Vidrićem i Matošem«, Peić analizira poetsko-pikturalna obilježja Pana (»ekstaza neopterećena vida«) ali i prožimanje slikarstva i muzike u toj poemi M. Krleže koji je svojim pjesničkim izrazom ostvario u hrvatskoj književnosti »do tada nepoznate poetske valeure« (»boje pjevaju«, »ples ljubičastih sjena«, »modri psalam jesenje tišine«) te zaključuje: »Sve što je Krleža imao poetski reći u Panu govorio je kroz elemente skoro svih umjetnosti, ali ono najhitnije akcentirao je doista slikarstvom.« Krležino slikanje riječima analizirao je i u Podnevnoj simfoniji (Revija, Osijek, 1968, 5).

BIBL. M. P.: Ekspresionistički putopis M. Krleže, Glas Slavonije, 16. i 23. VI. 1973; S Krležom u Rusiji, Borba, 7. VII. 1973.

M. Pet.