PETRARCA, Francesco

traži dalje ...

PETRARCA, Francesco, talijanski humanist i pjesnik (Arezzo, 20. VII. 1304 - Arquà kraj Padove, 18-19. VII. 1374). Autor je većeg broja povijesnih, filozofskih i polemičkih spisa, zbirke ekloga i epa Afrika. Ta djela na lat. jeziku ostala su u sjeni Petrarkine intimne, ljubavne lirike posvećene Lauri iz kanconijera na tal. jeziku pod nazivom Rime sparse. U svojoj lirici izražava sukob između srednjovjekovnog i renesansnog shvaćanja života, ovozemaljske i mistične ljubavi, čovjekove težnje za konkretnom ljudskom srećom i straha od smrti. Petrarkina je lirika duboko senzualna, protkana refleksijama, virtuozna po svom izrazu, skladna i bogata oblicima među kojima se ističe sonet. Po tim svojstvima postao je uzorom mnogim pjesnicima (petrarkistima) u renesansnoj i kasnijoj eur. lirici. Autor je i alegorijskog spjeva Trijumfi, svojevrsna pandana Danteovoj Komediji. Krleža spominje Petrarku na više mjesta u svojim tekstovima, ali pretežno kao usputnu asocijaciju. Podrobnije o njemu piše u Zapisu iz godine 1943 (Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, Zagreb 1972). U gustome sklopu autorovih identifikacija suvremenih eur. zbivanja s neizbježnim povijesnim paralelama o odnosu literature i života, nalazi se i analiza Petrarkina svjetonazora i njegove poezije. U tome kontekstu K. navodi Petrarku kao autora zbunjena pred enigmom života, koji izrazitim naturalističkim slikama i simbolima predočuje njegovo surovo i tamno obličje. Genezu suvremenog simbolizma K. izvodi iz Petrarkine nihilističke poetike, a s budističkom poezijom zla i patnje povezuje smrt koja se u njoj javlja kao jedini izlaz.

Jo. S.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

PETRARCA, Francesco. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1983>.