Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

PIO XII. (pravo ime Eugenio Pacelli), papa 1939-58 (Rim, 2. III. 1876 - Castel Gandolfo, 9. X. 1958). Zaređen 1899; nuncij u Bavarskoj (1917-25), Berlinu (1925-29), potom kardinal, vatikanski državni tajnik te papa. U svojim nastupima, enciklikama, notama i memorandumima pokazao je kritički stav prema nacizmu. No, zbog čuvanja neutralne pozicije i straha od većih represalija nije autoritativnije prosvjedovao protiv progona Židova i kršćana pa su ocjene njegova držanja za vrijeme II. svj. rata kontroverzne.

U zapisu s nadnevkom 1. II. 1943 (Dnevnik 1943, Sarajevo 1981), Krleža stvara fantazmagoričnu, grotesknu sliku vatikanskog dvora u kojemu se kao stvarne osobe pojavljuju »Njegova Svetost Sveti Otac doktor Jevgenije Pacelli«, državni vatikanski tajnik Maglioni te papina nećakinja Klareta. Stvorivši literarne obrise igre moći i novca, ženskoga lika i Svetoga Oca koji je »umoran od svoga ratnog zanata (on blagoslivlje oružje svim ratujućim strankama)«, K. smješta sliku u vremenski kontekst ali u njoj vidi i »zgodni motiv za noveletu«. Nakon rata, Krležin se odnos prema papi prenosi na polje političke polemike. U tekstu Govor Svetoga Oca na Uskrs devetstotinačetrdesetosme (Književne novine, 6. IV. 1948), K. se ironijski osvrće na tal. političke prilike, tj. borbu demokršćana i ljevice te umiješanost crkve. U širem kontekstu kritiku »sve desnije vatikanske politike« spomenuo je u Govoru na Kongresu književnika u Ljubljani (Republika, 1952, 10-11) te u polemičkom tekstu Kako stoje stvari (Zagreb 1953).

J. S. R.