POGAČIĆ, Vladimir

POGAČIĆ, Vladimir, filmski redatelj i scenarist (Karlovac, 23. IX. 1919). Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Visokoj filmskoj školi u Beogradu. Debitirao (1948) na igranom filmu (Priča o fabrici) kao režiser i scenarist. Režirao adaptacije književnih djela (Nevjera, 1953; Anikina vremena, 1954), u drugoj polovici 60-ih snima psihološke drame s tematikom iz NOB-a i poslijeratnog života (Veliki i mali, 1956; Sam, 1959; Subotom uveče, 1957). Nakon filmova Karolina Riječka (1961) i Čovjek s fotografije (1963), napušta režiju. U razdoblju 1954-81. bio direktor Jugoslovenske kinoteke u Beogradu.

U okviru studentskoga kulturnog društva Svjetlost, osniva kazalište u kojemu (1939) režira Krležinu Maskeratu. Za vrijeme rata, 1942-43. rukom na patinirani pergament prepisuje Balade Petrice Kerempuha. Ilustrira ih preslikavanjem drvoreza iz XV. i XVI. st. te ih, uvezane u kožu s originalnim crtežom G. Stupice na koricama, ranih 50-ih godina poklanja Krleži. Na tu se zgodu osvrće K. u razgovoru s Čengićem. Zaokupljen Krležinom literaturom i ponesen mogućnostima filma, Pogačić piše scenarij za Sprovod u Teresienburgu što ga K. odobrava, no odbija (1951) Avala-film, a potom i Jadran-film zbog nedostatka sredstava. Pogačić tada u listu Film (1951, 14 i 15), prvi put iznosi tezu kako je K. i izvrstan filmski pisac, nalazi u njegovu djelu plastičnu, sveobuhvatnu trodimenzionalnu kompoziciju, izuzetnu fotogeničnost i dramatiku te gotovo dovršene filmske sekvence, stoje sve elaborirao i poslije (Krleža i film, NIN, 1961, 569). Nakon toga rađa se ideja o ekranizaciji Povratka Filipa Latinovicza i otpočinje gotovo tridesetogodišnja povijest Pogačićevih nastojanja da snimi taj film. Piše nekoliko varijanti scenarija koje K. redom odbija. Počinje planirati i snimanje filma prema Vražjem otoku. K. 23. IV. 1970. šalje Pogačicu na uvid scenarij za Put u raj (Pogačić ga ocjenjuje lošim). Uz to mu upućuje i pismo u kojemu sintetizira svoje viđenje filma o Filipu Latinoviczu: smatra da sva četiri lika (Filip, Bobočka, Baločanski, Kyriales) treba prikazati ravnopravno, kao glavna. Pogačić to drži nemogućim, te nakon njihova zadnjeg susreta u Leksikografskom zavodu u Zagrebu u svibnju 1973, otpada i ideja o snimanju tv-serije. Htijući ispraviti Krležin odnos prema Pogačićevim nastojanjima oko toga filma, E. Čengić pokušava privoljeti TV-Sarajevo, potom TV-Zagreb gdje (1988) odobravaju scenarij, ali traže drugog režisera. Nakon toga Pogačić se povlači. O svojoj neuspjeloj suradnji s Krležom i planovima za snimanje filmova prema njegovim djelima Pogačić je napisao književno vrijednu dnevničku prozu (Imaginarni zapisi, Filmska kultura, 1985-86), koju je naslovio prema Krležinoj bilješci iz Davnih dana.

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I i III, Zagreb 1985; isti, ibid. Post mortem I, Zagreb 1990; S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, VI, Zagreb 1993.

J. S. R.