POPOVIĆ, Jovan

POPOVIĆ, Jovan, književnik i publicist (Kikinda, 18. XI. 1905 - Beograd, 13. II. 1952). Prije rata djelovao kao jedan od glavnih predstavnika pokreta »socijalne literature«. U književnokritičkom djelovanju dogmatski zastupnik književnosti kao idejnog oružja klasne borbe i komunističke revolucije. U partizanima od 1941, vijećnik AVNOJ-a, a poslije rata u Agitpropu Vojvodine, poslanik u skupštini FNRJ, dramaturg beogradskoga Narodnog pozorišta i urednik Književnih novina.

Pisao u više navrata o Krležinim djelima i stvaranju općenito, izražavajući mišljenje komunističke partije o tome kako bi K. trebao pisati. Glavne zamjerke su »građanski idealizam i individualizam«, »desno skretanje« (Jedna pojava naše mlade literature, Kultura, 1933, 6), te »subjektivizam koji autor nije uspeo sasvim da probije i savlada« (U logoru, Život i rad, 1937, 3). Premda mu je to ipak »najsnažnija naša drama«, od Krleže uglavnom traži pisanje »konstruktivnih djela« na liniji kolektivnog a ne solipsističkog rješavanja društvenih problema. Popovićevo pisanje o Krleži ne izdvaja se, inače, ni po čemu iz općeg tona većine Krležinih kritičara tijekom tzv. sukoba na ljevici. K. je, pak, Popovića uzimao kao primjer nedarovita književnika i pamfletista kojemu ne može pomoći nikakva politička tendencija. U Dijalektičkom antibarbarusu posvetio mu je i posebno poglavlje pod naslovom Socijalistički san Jovana Popovića, u kojemu se žestoko obara na tezu da je socijalistička tendencija isključiva svrha umjetničkog stvaranja, braneći ujedno M. Ristića i V. Bogdanova od političkih optužbi i kleveta. K. s Popovićem polemizira samo načelno, ne držeći ga dostojnim individualiziranog i ravnopravnog sugovorništva.

Ni. Pk.