POPOVIĆ, Laza

POPOVIĆ, Laza, liječnik rendgenolog (Srijemski Karlovci, 7. XII. 1877 - Beograd, ?, V. 1945). Diplomirao 1901. na Medicinskom fakultetu u Beču. Zbog političkih razloga konfiniran 1914-18. u bolnici Milosrdne braće. God. 1921. izvanredni, a 1931. redoviti profesor rendgenologije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. God. 1940. izabran je za senatora te odlazi u Beograd. Autor je Kliničke rentgenologije (I-IV, 1923-35), prvoga djela te vrste u nas. Uz medicinske stručne radove zanimao se za kulturna, književna i politička pitanja. Uz M. Ćurčina bio je urednik Nove Evrope.

U izdanju toga časopisa objavljena je Krležina knjiga Hrvatska rapsodija za koju je L. Popović napisao predgovor (Nova Evropa, 1921, 12). Kao kritičar-amater, uočio je svu kontrasnost Krležina djela ali i originalnost talenta što je objedinjuje. Na inicijativu Odbora za pomoć gladnima u Rusiji, K. i Popović uredili su brošuru Rusija umire od gladi (Zagreb 1922), a ti su tekstovi objavljeni i u Novoj Evropi (1922,4, 5, 6). Napisao je i osvrt na Golgotu u kojemu tu dramu definira kao misterij, djelo nastalo u duhovnoj ekstazi (»Golgota« /misterij Miroslava Krleže/, Nova Evropa, 1922, 9). K. se na književne kritike svoga prijatelja nije osvrtao, ali je o njemu i njegovim idejnim pogledima pisao u tekstovima Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947 (Republika, 1953, 12) i Jedno pismo iz godine 1922 (Vjesnik, 4. XII. 1960). Držao ga je zanesenjakom jugoslavenskoga »narodnoga jedinstva« i to sokolskoga, sveslavenskoga svjetonazora. Prijateljsku simpatiju spram Popovića K. iskazuje razumijevajući njegovu intelektualno-moralnu dilemu kao rastrzanost između sklonosti i uvjerenja te realne situacije.

LIT.: S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987.

J. S. R.