Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

PRIBIĆEVIĆ, Svetozar, publicist i političar (Hrvatska Kostajnica, 26. X. 1875 - Prag, 15. IX. 1936). Studij matematike i fizike završio na Sveučilištu u Zagrebu. Kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu. Suočen sa zbiljom usporene modernizacije Banske Hrvatske u uvjetima austrougarskog dualizma i učincima stalnih srpsko-hrvatskih konflikata, Pribićević se već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao za politiku jugoslavenskog integralizma (Misao vodilja Srba i Hrvata, hrvatsko-srpski almanah Narodna misao, 1897). Sve do 1927, kada sa S. Radićem stvara Seljačko-demokratsku koaliciju Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke, kao izraz duboke političke opozicije Hrvata i Srba u Hrvatskoj velikosrpskomu monarhističkom centralizmu, Pribićević ima velikog udjela u razvitku političke ideologije, sistema i prakse, koje u posljednjoj fazi života (1927-36) sve ubrzanije i sam do krajnjih konzekvencija dovodi u pitanje. Njegova uloga u nastanku Hrvatsko-srpske koalicije (1905), njegov de facto liderski utjecaj u Koaliciji nakon Supilova povlačenja (1910), iz čega proistječe i njegova velika odgovornost za »ujedinjenje« 1. XII. 1918. te posljedice takva ujedinjenja, sve su to motivi trajne Krležine nesklonosti spram S. Pribićevića. Ipak je ta nesklonost krajnje kontroverzna jer je K. rijetko s kojim političarom u Kraljevini Jugoslaviji tako intenzivno kontaktirao kao s njim u opozicijskoj emigraciji u Parizu i Pragu, gdje Pribićević i umire. Prema Krležinu iskazu, Pribićevićeva La dictature du roi Alexandre (1933) bar dijelom je koautorski rad: »... posjećivao me u mojoj sobi, sjedio na krevetu i čitao partiture svoje Diktature kralja Aleksandra. Na moju sugestiju mijenjao je čitave odlomke«. (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, Zagreb 1985). Premda K. nerijetko ističe da su ti kontakti bili njegov partijski zadatak, znajući koliko je K. inače stranački »discipliniran« ostaje otvoreno pitanje zašto je toliko želio napisati knjigu o S. Pribićeviću i zašto to nikada nije učinio.

Do. R.