PRZYBYSZEWSKI, Stanisław

PRZYBYSZEWSKI, Stanisław, poljski književnik (Łojewo, 7. V. 1868 - Jaronty, 23. XI. 1927). Studirao u Berlinu, gdje se kretao u krugu njemačkih i skandinavskih književnika (Strindberg, Munch i dr.); boravio u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Pisao u početku na njemačkom jeziku. U domovini je smatran stjegonošom modernizma: pripadao pokretu »Mlada Poljska«. Njegovo književno djelo karakteriziraju erotski motivi, pobuna protiv etičkih i moralnih normi, ali i rezignacija te vjerovanje u sudbinu (Homo sapiens, 1895-98; Djeca sotone, 1897; Nad morem, 1899; Zlatno runo, 1901; Snijeg, 1903. i dr.).

Krleža je poznavao njegova djela o čemu svjedoče dnevnički zapisi (Dnevnik 1914-17. Davni dani I, Sarajevo 1981; Dnevnik 1943, ibid.), te brojne asocijacije u esejima o drugim piscima i umjetnicima (Proustu, Rilkeu, Bahru, Shawu, Dobroviću). U njima je kontekstualiziran duhovnim ozračjem propadanja »građanske i patricijske Evrope«. Za Krležu on je izraz uveloga građanskog svijeta koji precjenjuje svoje djelo, u njega sve vrvi plitkošću, suvišnim citatima i površnošću. Svoje negativne asocijacije i vrednovanja K. će jetko izraziti u leksikonskoj natuknici o Przybyszewskome u Tumaču imena i pojmova u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935), gdje je opisan kao »loš pisac«, »propovjednik satanizma«, koji je »intonirao novo poglavlje centralnoevropskog kulta gnjile i morbidne erotike«.

J. S. R.