PUŠKIN, Aleksandr Sergejevič

PUŠKIN, Aleksandr Sergejevič, ruski književnik (Moskva, 6. VI. 1799 - Petrograd, 10. II. 1837). Njegovo stvaralaštvo pripada ruskom romantizmu kao stilskoj formaciji, ali ujedno povezuje kasni klasicizam sa začetcima realizma u Rusiji. U mladosti bio je blizak ruskim revolucionarima dekabrističkoga kruga. Zbog slobodoljubivih stihova i političkih epigrama car ga je prognao na jug Rusije (1820-24). Nakon progonstva bio je otpušten iz službe i zatočen na svojem zavičajnom imanju (Mihajlovskoe). Po povratku u prijestolnicu bio je pod stalnim policijskim nadzorom.

Umro je u dvoboju do kojega je došlo zbog dvorskih spletaka.

Krleža ga spominje uzgred, u nekoliko navrata i dvama osnovnim kontekstima. Prvi je kontekst europski romantizam općenito pa će se Puškinovo ime javljati kao jedno u nizu najslavnijih imena europskog romantizma. Drugi je kontekst površna recepcija naše kulture u stranaca. Krleža navodi niz Europljana, uključujući Puškina, koji su nakon knjige A. Fortisa o putu po Dalmaciji i »merimeovskih poetskih varijacija o Morlakiji« stvorili mišljenje o našim ljudima i krajevima u duhu »tipično romantične apologije morlakizma«.

BIBL. M. K.: Zlato i srebro Zadra, Zagreb 1951; Bogumilski mramorovi, Književne novine, 3. VI. 1954.

M. M. K.