RODIN, Auguste

RODIN, Auguste, francuski kipar (Pariz, 12. XI. 1840 - Meudon, 17. XI. 1917), utjecao na razvoj modernoga europskog kiparstva. U Parizu završio École des Arts décoratifs, u Rimu i Firenci izučavao djela Michelangela i Donatella. Svojim naturalističkim shvaćanjem, impresionističkom fakturom i pokrenutom formom kiparskom je izrazu dao nova obilježja. Dojmom nedovršenosti u postupku oživljavanja materije izazivao je i nesporazume s pristašama klasicističke tradicije (spomenik Balzacu). Radio je u bronci i mramoru snažne muške likove (Ivan Krstitelj, 1878), figure (Cjelov, 1886) i grupe (Građani Calaisa, 1884-88), a prema Danteu Vrata pakla (1880-1917) s likovima simbolističkih reminiscencija (Mislilac).

U Predgovoru »Podravskim motivima« Krste Hegedušića (Zagreb 1933) Krleža ističe Rodinov »impresionistički mramor« koji ga kolebljivošću dojma podsjeća na poetičku formu S. Mallarméa, a u predgovoru foto-monografiji A. Augustinčića (Zagreb 1968) Rodino vu Evu (iz 1881) kao uzor mnogobrojnim europskim skulpturama. Članak o Rodinu objavio je u izboru tekstova Iz galerije imena (Forum, 1963, 2) u kojem razmatra značenje njegova utjecaja na europsko kiparstvo i stvaralaštvo naših kipara koji su »prošli kroz njegov atelijer«. Reljef R. Frangeša na supraporti zagrebačke katedrale uzima za primjer »kako je rodinska plastika mogla djelovati i kobno«, a ne samo stvaralački poticajno kao u slučaju I. Meštrovića. Impresioniran snagom Rodino va Čovjeka koji hoda (iz 1905) citira kako se nekada pisalo o savršenstvu njegova modeliranja te o jedinstvenome ljudskom inkarnatu u kamenu. Na kraju zaključuje kako mnoge umjetnine iz golema Rodinova opusa nisu preživjele vrijeme u kojem su nastale ili su u proteklom razdoblju posivjele poput njegove sive i »prašnjave sadre Građana grada Calaisa«.

M. Pet.