ROMMEL, Erwin

ROMMEL, Erwin, njemački feldmaršal (Heidenheim, 15. XI. 1891 - Herrlingen, 14. X. 1944). Sudjelovao u I. svj. ratu kao pješački časnik. Pristupio nacističkoj stranci i postao članom jurišnih odreda (SA). Zapovijedao 1940. oklopnom divizijom pri okupaciji Francuske; 1941. upućen u sjevernu Afriku kao zapovjednik njemačkoga Afričkog korpusa. Niže pobjede, ali je poražen u bitki kod El Alameina 1942, te povučen u Italiju, gdje upravlja njemačkim snagama. Krajem 1943. imenovan zapovjednikom kopnenih protuinvazijskih snaga na zapadnom ratištu. Nakon što je osumnjičen da je u srpnju 1944. sudjelovao u pripremama atentata na Hitlera, prisiljen je počiniti samoubojstvo.

U kolovozu 1942. Krleža čita Rommelova sjećanja na I. svj. rat Pješaštvo napada 1914-1918 (Infanterie greift an, 1914-1918), te uz opsežne navode piše stilski višeslojan meditativni dnevnički tekst Fragmenti iz dnevnika godine hiljadudevetstotinačetrdesetidruge (Rad JAZU, 1954, 301). Racionalna razina tog teksta izraz je Krležina zgražanja nad takvom literaturom kao tipičnim proizvodom »tehničkih fakulteta smrti« koji legitimiraju masovna ubijanja. Paralelno gradi grotesku - navodeći Ludendorffove memoare i sjećajući se kapetana von Cranenbrocka s Ludoviceuma - ističući anakroničnost savršene tehničke opremljenosti pješačkog ratovanja, pri čemu je fundamentalno pitanje ratne strategije »može li se rat uopće dobiti bez bijele kave?«. Od 16. IX. do kraja prosinca 1942. u dnevniku kratko bilježi kretanja na afričkom ratištu donoseći komentare iz domaćeg tiska, a objavljuje ih kao Kalendar jedne bitke godine 1942 (Republika, 1953, 2-3). U dnevničkom zapisu od 14. XI. 1942. komentira ulazak britanskoga generala Montgomeryja u Tobruk i prenosi napis iz novina »da je poznato iskustvo toreadora da je bika najlakše ubiti u centru arene«. Pita se: »a što ako Rommel nije toreador?«. Pri praćenju bitki na afričkoj fronti i strategije E. Rommela, K. trajno uz globalnu, političku i vojno-strategijsku perspektivu zadržava pogled i na svakodnevnim zbivanjima, pa spominje činjenicu da oko Svetog Križa Začretja, Žabna i Novoselca lete u zrak vreće krumpira, a Tobruk i Nil su daleko.

Ma. Sta.