Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

SHAW, George Bernard, englesko-irski dramatičar (Dublin, 26. VII. 1856 - Ayot St. Lawrence, 2. II. 1950). Socijalna tematika njegova teatra ne predočuje se naturalističkim situacijama, nego se nameće pažnji lucidnim, duhovitim dijalozima koji svojim čestim paradoksalnim obratima proizvode neočekivano tumačenje uzroka društvenih nevolja iracionalnošću same društvene organizacije, pogrešnih shvaćanja, iluzija, površnih ludosti. Pojedinci, čak i oni koji od tuđe bijede imaju neposrednu korist, nisu čudovišta, nego razumna bića s osjećajima i slabostima koje razotkrivaju u tijeku radnje. Shawov teatar je dakle »angažiran« (današnjim rječnikom), a svjesno razara iluziju realističke akcije i psihološke dosljednosti, kako bi u gledaocima izazvao spoznaju, odn. zaključak podudaran s autorovom svrhom. Tomu služe i opširne didaskalije te predgovori, kadšto dulji od samih drama. U kasnijim desetljećima piščeva djelovanja njegova koštunjava, bradata pojava i javne izjave o najrazličitijim pitanjima, od turizma, vivisekcije, fonetike, do mira i rata, dobivale su najširi svjetski publicitet, pa je, uz svježi humor koji ih je prožimao, Shaw igrao ulogu lucidne dvorske lude na pozornici svjetskih zbivanja.

Shaw se rano deklarirao kao socijalist, a zbog racionalne oštrine i duhovite retoričnosti njegovih tekstova te zbog njegove pozitivne intransigentnosti, Krleža je osjećao bliskost sa Shawom i najčešće se o njemu povoljno izražavao. God. 1926. objavio je u Književnoj republici Govor Bernarda Shawa na sedamdeseti rođendan, a iste je godine napisao i esej George Bernard Shaw. Od nekoliko desetaka Shawovih komada K. najviše ističe Kuće udovičke (Widower’s Houses), Zanat gospođe Warren (Mrs Warren’s Profession) i Majora Barbaru, socijalno najusmjerenija te uz Candidu i Pigmaliona, valjda najčešće spominjana Shawova djela. Pred kraj života K. je izjavio da je Shaw na njega utjecao i da je od njega svašta naučio. Već je 1918. J. Bach, kritizirajući rane verzije Krležine Salome, rekao da je »to konverzacija á la G. B. Shaw«. Konkretno je teško pokazati izravan utjecaj Shawa, ali je racionalna analiza, diskusija i suočavanje stajališta, osobito u ciklusu o Glembajevima, metoda bliska Shawu. U Areteju upotreba miljea iz antičke tradicije radi moderne, pa i anakronističke interpretacije vječnih tema, te uključivanje mitskoga, u samostalnoj sceni prikazanog motiva, u sklop suvremene situacije, vjerojatno su najjača Krležina kasna reminiscencija na Shawa (usp. s jedne strane Shawova Cezara i Kleopatru i Androkla i lava, a s druge Čovjeka i nadčovjeka, s aspektima dramskog postupka u Areteju).

BIBL. M. K.: Govor Bernarda Shawa na sedamdeseti rođendan, Književna republika, 1926, knj. III, br. 4; Sedamdeset godina George Bernarda Shawa. 1856-1926, Jutarnji list, 19. IX. 1926; O Marcelu Proustu, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 2; Karl Kraus o ratnim stvarima i događajima, Hrvatska revija, 1929, 11.

I. Vn.