SKOK, Joža

SKOK, Joža, književni kritičar i povjesničar te antologičar (Petrijanec kraj Varaždina, 14. II. 1931). Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju (od I. do VII. razreda) polazio u Zagrebu, a gimnaziju završio u Varaždinu. Studij jugoslavenskih književnosti završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1982. Kao profesor osnovnih i srednjih škola radio je u Ivancu (Hrvatsko zagorje) i Čakovcu gdje je na Pedagoškoj akademiji radio kao profesor više škole 1961-66, a potom, u istom svojstvu, na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji 1966-78. Tada prelazi na Katedru za noviju hrvatsku književnost pri Filozofskom fakultetu, gdje je do 1982. u zvanju višeg predavača, a potom redovitog profesora.

O Krležinu djelu, uglavnom prigodno i recenzentski, Skok piše od studentskih dana (Zagrebački tjednik, Međimurje, Školske novine, Umjetnost i dijete). Međutim, Skokov seriozniji analitički pristup Krleži započinje njegovim esejem o Krležinoj lirici Svijetao spomenik spašenom ljudskom dostojanstvu ili o jednom vidu Krležine lirike (Kaj, 1970, 12). Prateći genezu Krležine lirike Skok uz njezine intimističke, socijalne, buntovničke i pesimističke oznake ističe i humanističku osnovicu. Na takvom pristupu Krležinoj lirici nastat će i Skokov antologijski izbor u knjizi Poezija (lektirno izdanje za srednje škole, 1976), koju je Skok popratio esejističkim komentarima i metodičkim uputama. Kao reprezentativnoga kajkavskog pjesnika Skok je Krležu predstavio u antologiji hrvatskoga kajkavskog pjesništva Ogenj reči (Kaj, 1986, 4-6), a uvrstio ga je i u antologiju hrvatske kajkavske drame Ogerliči reči (Kaj, 1986, 1-4), s prvim činom Kraljeva. U knjizi Kajkavski kontekst hrvatske književnosti (Čakovec 1985) Skok studiozno osvjetljuje kajkavski kontekst i okvir Krležina proznog i dramskog stvaranja, a upućuje i na svezu autorovih Balada Petrice Kerempuha s usmenim i pučkim pjesništvom ili izričajima, dok u knjizi Moderno hrvatsko kajkavsko pjesništvo (Čakovec 1985) raščlanjuje fenomen Balada kao »magistralnog i monumentalnog« djela u Krležinu korpusu i u hrvatskoj lirici XX. st. Sumirajući bogatu literaturu o tome djelu, Skok ga uspoređuje sa srodnim djelima iz europske i domaće književne tradicije ističući osebujnost Krležina pjesničkog umijeća. Osim u književnoj tradiciji, izvorište Balada otkriva i u europskoj i hrvatskoj likovnoj tradiciji. U eseju Sumorni i krvavi pejzaž hrvatski u Krležinim Baladama (Forum, 1993, 7-9) Skok interpretira aktualnost, svevremenost i trajnu suvremenost Krležine kajkavske lirike a u izboru Fuga kajkavica haeretica (Kaj, 1993, 2-4) predstavlja relevantne tekstove značajne za Krležina jezična ishodišta, kajkavske drame i prozne atmosfere ili cjeline, autorovu esejistiku na kajkavštini, odnos prema ilirizmu i sudbini kajkavskoga jezika, kao i odnos prema pojedinim kajkavskim autorima, te genezu Balada koje su selektivno predstavljene. Izbor je popraćen autorovim uvodnim esejem o kajkavskom kompleksu Krležina djela i o njegovoj heretičko/dijalektalnoj svijesti, kao i završnim esejem o Baladama u kojima se našao takav »jezik hereze u funkciji pjesničke sinteze«.

M. Šel.