SOLOVJOV, Vladimir Sergejevič

SOLOVJOV, Vladimir Sergejevič, ruski pjesnik i filozof (Moskva, 16. I. 1853 -Uzkoe, 31. VII. 1900). Kao pjesnik bio je simbolist (utjecao na A. Bloka), a kao filozof religijski mistik i zagovornik teokracije. Izgubio profesuru protiveći se smrtnoj kazni za atentatore na Aleksandra II. Propovijedajući jedinstvo crkava i sam je prešao na katolicizam, te se zainteresirao za ideje biskupa Strossmayera, kojega je posjetio u Đakovu tražeći vezu s Vatikanom. Biskupovim troškom objavio je i djelo Povijest i budućnost teokracije (1887).

Kako su se oko nastanka prve Jugoslavije bili aktualizirali i neki aspekti Solovjovljevih razmišljanja, izgleda razumljivim što se Krleža u svojoj opoziciji strossmayerovskim verzijama vjerskoga i državnog ujedinjenja, morao odrediti i prema tome ruskom filozofu. Materijalist i ateist, K. se o ruskom »mističnom idealizmu u sjeni Vladimira Solovjova« (Lunačarski, Danas, 1934, knj. I, br. 3) izražavao jednoznačno negativno, a najčešće podrugljivo. Te ironije ne pošteđuje ni Strossmayera, koji mu je »sintetik bizantinsko-rimski, intimus Solovjova, njegov izdavač i mecena« (U sjeni genijalnog biskupa, Deset krvavih godina, Zagreb 1937). I za Križanića reći će da je prethodnik »lingvista ćirilo-latinske sinteze, od romantičnog ilirizma preko Solovjova, Račkog i Strossmayera« (O patru dominikancu Jurju Križaniću, Književnik, 1929, 1). U Tezama za jednu diskusiju iz godine 1935 (Nova misao, 1953, 7) oštro osuđuje stanovita hrvatska unitarna strujanja kao »fatalno malograđansko skretanje s puta neposredne stvarnosti u romantične iluzije o Đakovu, o Unifikaciji crkava i o Solovjovu«. U Registru i tumaču imena, knjiga, događaja, pojava i pojmova za prvu knjigu časopisa Danas (1934), K. piše i natuknicu o Solovjovu u kojoj ga određuje kao teozofa, mistika, dekadentnog simbolista, kojemu je »jedina poezija - religija, a prava religija - katolicizam«.

Ni. Pk.