STEPINAC, Alojzije

traži dalje ...

STEPINAC, Alojzije, zagrebački nadbiskup (Brezarići kraj Krašića, 8. V. 1898 - Krašić, 10. II. 1960). Iz zagrebačkog sjemeništa 1915. unovačen, nakon rata započinje poljodjelski studij, ali se ubrzo vraća bogosloviji, pa je u Rimu postigao doktorat filozofije i teologije. Sa samo četiri godine svećeničkog staža imenovan je 1934. nadbiskupom s pravom nasljedstva, što 1937. i postaje, uz pripadajući položaj predsjednika Biskupske konferencije. Preuzimajući dužnost u za Katoličku crkvu nepovoljnome, pravoslavljem inspiriranom državnom okružju, Stepinac se ubrzo suočava s teškim iskustvima svjetskog, ali i građanskog, rata u kojemu prevladava komunistička struja. Ostajući dosljedan svojim uvjerenjima otklanja diktat nove vlasti, te je 1946. osuđen na višegodišnji zatvor. God. 1952. proglašenje kardinalom; umire u internaciji.

Krležin je doživljaj Stepinca striktno negativan, kreće se od sarkastične ironije čak do brutalnih iskaza. U pravilu je riječ o uzgrednim kvalifikacijama, na marginama publicističkih varijacija uglavnom iz 50-ih godina. Moglo bi se pretpostaviti kako Krležina odbojnost spram Stepinca potječe iz predratnog razdoblja kada su ga klerikalni krugovi uz potporu Kaptola, a onda posredno i samog nadbiskupa, žestoko osporavali. Prema zapisima Čengića i Lalića, Krleži ni pred kraj života nije bio prihvatljiv kao »nepomirljivi antikomunist«. Premda mu priznaje zauzimanje za obranu ugroženih života i načelne kršćanske vrijednosti, K. u tim razgovorima nastoji opravdati proces protiv Stepinca, dopuštajući ipak mogućnost da je proces bio namješten.

V. Bo.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

STEPINAC, Alojzije. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/2145>.