STIRNER, Max

traži dalje ...

STIRNER, Max (pravo ime Kaspar Schmidt), njemački filozof (Bayreuth, 25. X. 1806 - Berlin, 26. VI. 1856). Misaona polazišta bili su mu Hegel i Feuerbach pa mu je mjesto, donekle, u krugu tzv. hegelovske ljevice, no prema svim tim misliocima imao je distanciran stav (kao što su se suvremenici i prema njemu odnosili polemički, npr. Marx i Engels u djelu Die deutsche Ideologie). Glavno mu je djelo Der Einzige und sein Eigentum (1844), jedna od najosebujnijih, a svojedobno i vrlo utjecajnih filozofskih rasprava epohe. »Pojedinac« je Stirneru čovjek novovjekovnoga kova, svjestan svoje individualnosti i svoje - pozitivno shvaćene - osamljenosti, a »svojina« je svijet kojim raspolaže i u kojemu mora oblikovati svoj život. Sloboda koja je temelj tog oblikovanja sloboda je historiozofski protumačenog individualizma, odn. »egoizma«, kako autor nesentimentalno naziva načelo ljudske svojnosti. Originalan je filozofski doprinos Stirnerova kritika velikih ideoloških sustava i ustanova, od institucionalizacije kršćanstva do najnovijeg vremena: kritika Crkve, političkih zajednica, države, društvenih konvencija, svih tvorbi koje u njegovoj historiozofskoj perspektivi zastupaju idolatriju nadindividualnih vrijednosti i apstraktne humanosti. Žrtva takvih konstrukcija svagda je čovjek, konkretno biće, sa svojom individualnošću i svojim jedinim životom. Stirnerov egzistencijalni liberalizam misaono je aktualan u kritičkim elementima (u kojima se ponegdje nazire anticipacija Nietzscheovih misli).

Krleža često spominje Stirnera. Najdulji je osvrt članak u Tumaču imena i pojmova knjige Evropa danas (Zagreb 1935). To je, bez sumnje, jedan od najboljih Krležinih kratkih tekstova uopće. Autor sažeto, bez retoričke redundancije, pouzdano i poentirano referira o glavnim Stirnerovim mislima, pokazujući ne samo razumijevanje nego i određenu sklonost prema toj oštroumnoj i zanosnoj obrani individualizma. S pravom naglašava korjenitost Stirnerove kritike svih ideologija koje čovjeka misaono uzvisuju a u praksi porobljavaju. »Za njega je Robespierre samo fanatizirani svećenik, koji kolje svoje žrtve na žrtveniku jedne nove (zapravo stare) religije, koju su prozvali ’slobodom’, i Stirner je uvjeren da je fraza o bogočovjeku isto tako laž kao sve ostale tada savremene građanske parole građanskoga liberalizma, političke ravnopravnosti ili bilo koja teza socijalnog ili humanog značenja.« K. upozorava da Stirnerov radikalizam anticipira Nietzscheov, ali da ostaje sapet svojevrsnim nihilizmom. Elementi Stirnerovih shvaćanja, jednako kao i Nietzscheovih i Feuerbachovih, mogu se naći u mislima Krležinih junaka, od ranih drama pa do romana Na rubu pameti i Areteja, osobito u likova koji sumnjaju u ideološke apstrakcije.

V. Žm.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

STIRNER, Max. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/2150>.