VICO, Giovanni Battista

VICO, Giovanni Battista, talijanski povjesničar, filozof, estetičar i sociolog (Napulj, 23. VI. 1668 - Napulj, 21. I. 1744), utemeljitelj moderne povijesti filozofije. Temeljna mu je teza da čovjek može spoznavati samo preko vlastitog činjenja, a povijest je identična sa sviješću čovječanstva o vlastitim djelima. Glavno mu je djelo Principi della scienza nuova d’ intorno alla commune natura delle nazioni (1725). U estetici oštro dijeli umjetnost i nauku, maštu i intelekt i smatra da je »fantazija utoliko jača ukoliko je razumno razmišljanje slabije«. Krleža se poziva na Vica kao estetski autoritet u nizu esejističkih tekstova, ali mu ne posvećuje samostalan tekst. Kao ni jedan filozof poslije njega, ističe K., Vico je jasno odredio estetske kriterije kojima se umjetničke kategorije mogu razlikovati od metafizičkih: osjećaja, nadarenosti. Često ističe i Vicovu gnoseološku tezu da znamo samo ono što sami činimo, te citira iz njegove estetske rasprave Scienza nuova, della sapienza poetica, della discoperta del vero Omero (1730).

BIBL. M. K.: Kazališna Moskva, Izlet u Rusiju, Zagreb 1926; Djetinjstvo u Agramu godine 1902-03, Republika, 1952, 12; O Paracelzu, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962; O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10; Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Ma. Sta.