WASSERMANN, Jakob

WASSERMANN, Jakob, njemački književnik (Fürth, 10. III. 1873 - Alt-Ausse, 1. I. 1934). Potječe iz židovske obitelji u Bavarskoj, ali se već zarana zauzima za kulturnu asimilaciju Židova. U tom je pogledu važno svjedočanstvo autobiografska knjiga o njegovu »putu kao Nijemac i Židov« (Mein Weg als Deutscher und Jude, 1921). Napisavši dvadesetak romana i zbirki novela, bio je potkraj života među najpoznatijim pripovjedačima svoje generacije. U idućim desetljećima gotovo je posve pao u zaborav. Danas se ponovno objavljuju pojedini romani, najuspjelija njegova djela: Zirndorfški Židovi (Die Juden von Zirndorf, 1897), Caspar Hauser, 1908, Slučaj Maurizius (Der Fall Maurizius, 1928). Krleža je bio donekle nepravedan prema Wassermannu gledajući u njemu samo zastupnika mondenoga, dobro skrojenog romana s aktualnom tematikom i filozofskim ambicijama. U eseju O Paracelzu (Eseji II, Zagreb 1962) govori o »kvekerskom receptu (Zweig-Wassermann)«. Istina je da su Wassermannova djela vrlo nejednake vrijednosti. Po intenciji podsjeća na Dostojevskog: spaja idealistički patos s moralističkom analizom, često se služi kriminalističkim fabulama. Međutim, nerijetko djeluje površno ili ishitreno.

V. Žm.