Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»BIJEDA SVOJIM RUKAMA DOTIČE SE SVEGA«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a zatim, uz manje izmjene, u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Posvećena je B. Prodanoviću. Napisana je duljim, vezanim stihovima, a od devet strofa pet su katreni, dvije dvostisi, jedna tercina, a završna strofa ima pet stihova. Rime su obgrljene, uzastopne, u grozdovima, a dva su stiha (šesti i dvadesetprvi) nerimovani.

Autor u pjesmi temu bijede zahvaća u totalitetu njezine manifestacije, pronalazeći joj lice i tragove u svim oblicima i sadržajima života. Personificirana, u svom sablasno-stravičnom obličju (sagnjilo lice, suhe ruke!) bijeda je predočena kao socijalno zlo i okrutni Moloh, no izdignuta je i do šire društvene simbolike (»Bijeda cvrlji spise, optužuje, sudi i vješa«). U dvije posljednje strofe polemičnom se intonacijom otvara pitanje ljudskoga života razapetog na Prokrustovoj postelji između socijalne ugroženosti i verbalističke obmane društva i Crkve čiji su predstavnici i simboli Lojola, Franjo Asiški, Premudra knjiga (Biblija) i Toma Akvinski ironijski apostrofirani u kontekstu svoje, za ovozemaljske probleme, slijepe ideologije.

Jo. S.