Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»BOGEČKA«, balada prvi put objavljena u Baladama Petrice Kerempuha (Ljubljana 1936). Izrazito je socijalne inspiracije, najavljene već njezinim naslovom, zvukovno ekspresivna zbog uporabe izrazito kratkih stihova distribuiranih u četiri tercine, dva katrena, te po jednu strofu od pet, sedam i devet stihova. Socijalna tema je sagledana u ironijsko-sarkastičnom pristupu kojim je na vidjelo iznijeta i prepoznatljivo osvijetljena srednjovjekovna bijeda s fehtarima, bokcima, slijepcima i svima drugima koji tvore žalobnu povijesnu povorku. U Krležinoj pjesničkoj projekciji ta se povorka kreće od daljina i dubina srednjega vijeka, dopirući sve do naših dana pa je ova balada i svojevrsna svevremenska slika ljudskog stradanja koje stalnu glad i žeđ privremeno utažuje mrvicama hrane i kapljama pića darovanima, odnosno odbačenima s bogatih stolova ili pak podijeljenih od samaritanskih institucija. Svojom vizijom takva stanja i takvih pojava pjesnik se uzdiže na razinu ironijsko-sarkastičnog komentatora, pa je u tom stilu i svjetlu logična završna slika balade u kojoj se socijalni martirij bezimenog puka (re)kompenzira pečenim volom, ali tek kao nebeskim mamcem i nagradom za nadu koja je sprečavala ovozemaljski bunt! Uloga Ignacija Lojole kao velikog meštra nebeske gozbe na poseban je način intonirana, pa i socijalno ironizirana isticanjem njegova ovozemaljskog, a po ideji i vizuri Balada i onozemaljskog života i socijalnog statusa (gospon baron Lojola!). Ritmička prpošnost pjesme i sumornost njezinih slika, zemaljska bijeda i nebeska gozba, neimaština na jednoj strani i obilje na drugoj, vidljive su antiteze pomoću kojih je pjesnik izgradio osobnu sliku određene teme, ali i izrekao svoj stav ne samo o toj pojavi nego i o hrvatstvu koje prema interpretaciji B. Paske (Pristup »Baladama Petrice Kerempuha«, Zagreb 1966) i u skladu s autorovim stavovima iz Deset krvavih godina »treba odrediti jedanput (i) sa stanovišta gladnog i bosog našeg hrvatskog naroda koji stoji pred rasvijetljenim prozorima grofovske palače Burati i koji se prazne drobine i s modrim tabanima klati oko hotela Esplanade i koji dvanaest sati stoji na banjalučkom sajmu sa svojim gladnim magaretom i tovarom drva od 3 dinara.« U tom kontekstu balada Bogečka je dokaz kako je Krležina imaginacija i in terpretacija bila i u ovom slučaju sveobuhvatna i kako je osobna pjesnička gorčina bila podjednako motivirana minulim, ali i postojećim, međuratnim socijalnim pojavama.

Jo. S.