Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»DOBROTVORI«, prozni fragment prvi put objavljen u Književniku, 1929, 5, a zatim u knjizi Novele (Zagreb 1937); kao dio glembajevskog ciklusa objavljen je u knjizi Glembajevi I (Zagreb 1945). Veza s porodicom Glembajevih samo je u tome što je barunica Castelli »začasna pokroviteljica i doživotna predsjednica« Dobrotvornog Ureda Ratne Socijalne Skrbi, u kojemu se zbiva radnja. Dnevničar Pucek, zvani Fijucek, koji sjedi u predvorju sobe generalnog tajnika, dr. Szlougana, birokratski se ponaša prema Hortenziji Gartlic, ratnoj udovici sa četvero nezbrinute djece. U isto vrijeme on se već tri godine sprema pisati autobiografsku novelu o životu jednog siromaha. Njegova razmišljanja o potrebi razdvajanja ličnosti autora i imaginarnog junaka prekida telefoniranje gospođe, koja kao tobožnja zaštitnica ratnog siročeta traži jeftinu sluškinju; nakon toga najavljuje se program čajanke u korist siročadi. Krležini socijalni motivi iskorišteni su ovdje groteskno, povezani s ironičnim odnosom prema estetskom diletantizmu. Tekst, međutim, ni kompozicijom ni narativnom poentom ne postiže unutrašnju cjelovitost boljih Krležinih kraćih fikcionalnih proznih tekstova.

I. Vn.