Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»DOMOBRANI GEBEŠ I BENČINA RAZGOVARAJU O LENJINU«, proza objavljena u Književnoj republici, 1924, knj. I, br. 5-6 pod naslovom Domobranci Gebeš i Benčina razgovaraju se o Lenjinu (Iz zapiska jednog ratnika). Uvrštena je u Knjigu studija i putopisa (Zagreb 1939) te u knjigu Hrvatski bog Mars (Zagreb 1946) u okviru Tumača domobranskih i stranih riječi i pojmova u jedinici Zeleni kader te u Izlet u Rusiju 1925 (Beograd 1958).

Slika jesenjeg ugođaja što je u bolesničkoj sobi vojne bolnice doživljuje autor-narator, dopunjuje se maštanjem o kretanju, slobodi. Maštanje se osnažuje glasom ranjenoga vojnika, Gebeša Stubičanca, povratnika iz ruskoga zarobljeništva. Narator taj glas doživljuje kao »glas viteške junačke trube«. Gebeš, naime, dojmljivo priča o jednome Lenjinovu govoru. Dočarava Lenjina kao ruskoga seljaka koji govori o seljačkoj buni, o kasarni, o ratu i o sramoti borbe za gospodu umjesto protiv njih. Ta se slika poklapa s bolećivim maštanjem o spasenju. Slika i maštanje pretapaju se konačno u viziju Ognjenoga Matije (Matije Gupca) i njegove borbe. Naracija se načas prekida ironiziranom asocijacijom u obliku dokumentarne bilješke o isklesanoj glavi M. Gupca na zagrebačkome Gornjem gradu što ju je podiglo društvo Braće hrvatskoga zmaja. U sjećanje potom opet navire teška i beznadna bolnička atmosfera, suprotstavlja joj se vizija snage što je pruža Lenjin, a odmah joj se pridružuje protivljenje, tj. osporavanje vodnika Benčine, kojemu je rat protiv gospode »židovska glupost«. Između Gebeša i Benčine zapodjene se oštra svađa koju smiruje bolesnik-narator (koji je očito više naklonjen Gebeševim stavovima). Priča doživljava epilog u pomaku od godine dana. Bivši bolesnik, sada civil, susreće vodnika Benčinu koji mu priopćuje da je Gebeš strijeljan zato što je udario oficira. Nakon mjesec dana i Benčina biva ubijen. Smrt tako ostaje jedinim ratnim pobjednikom što i ideološki sukob dvojice vojnika čini besmislenim. Antimilitaristička intoniranost novele temeljna je njezina odrednica. Interpretacija sukoba dvaju vojnika i snažan dojam što ga on izaziva u autora-naratora, upućuju na mogućnost da K. svjedoči o događaju iz vlastita iskustva (boravak u garnizonskoj bolnici 1917).

J. S. R.