Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»DOMOBRAN JAMBREK«, novela objavljena u časopisu Kritika, 1921, 5, a zatim u knjizi Hrvatski bog Mars (Zagreb 1922). U prvoj polovici priče prikazan je dolazak regruta u bataljun. Kaznama i grubim šalama surovo ih dočekuju desetnici, vodnici i podoficiri. Na prvoj vježbi patroliranja, da bi se »duhovito« ilustrirala lekcija, Jambrek dobiva javnu, nezasluženu pljusku. Nakon vježbi te pranja zahoda i drugih prostorija, Jambrek prisustvuje misi i sluša elegantnog propovjednika u uniformi koji svečanom kajkavštinom uspoređuje domobrane s anđeoskom vojskom kojom protiv Lucifera komandira Bog. Dobroćudna lakovjernost neupućenih i dezorijentiranih Zagoraca iskazuje se i u razgovorima kojima ih oficiri pripremaju za odlazak na frontu. Tamo je Jambrek teško ranjen pa ga u limenu koritu kolima i vlakom otpremaju - slučajno - u privatni sanatorij Njezina Visočanstva Marije Annunziate. U baroknom dvorcu »Belvedere« Jambrek leži s jednom nogom odrezanom ispod koljena, a drugom u kuku te izaziva posebnu pažnju visoko rođene domaćice koja se nakon tragičnoga ljubavnog skandala posvetila vjeri i milosrđu. Na tome mjestu, autor pripovijeda neobičnu Jambrekovu biografiju. Bio je on prekrasan i naočit seljačić otmjena držanja (vjerojatno s primjesama plemićke krvi), pa je neko vrijeme u livreji službovao čak u Hotelu »Esplanade« u Grazu, odlazio u operu i čitao novine. Samaritanska uloga Njezina Visočanstva postaje morbidna i poprima perverzne oblike. Ona otkriva Jambrekove rane i želi ih cjelivati: »I tako se sagnula do krvavog akta u tilovima i ispela se u sebi na sablasne vrhove tantalovske patnje, da dosegne jabuku, a Jambrek leži i osjeća princezu, osjeća njen dah na svom tijelu...« Kad Jambrek kasnije postane svjestan da je bogalj, viče da mu je visoka gospođa, »kurva«, noge odgrizla. Ta fantazija, koju osjeća kao da ga je princeza silovala, ne napušta ga ni kasnije kad je, s protezama, Jambrek ponovno »u svom kaderskom gradu« u prljavoj i pljesnivoj baraci. Nasuprot ostalima, koji radi ženskosti odbojne preprodavačice skidaju plahte i cipele za duhan i flor, Jambrek šeće gradom začaran vizijom princeze s »Belvederea« i sanjari gledajući voštane dame u frizerskom izlogu. Novela na osebujan način spaja Krležinu resku, zagorskom idiomatikom ostvarenu, društveno-realističku grotesku sa stilskim reminiscencijama na dekadentnu književnost sutona habsburške epohe. Način na koji je to izvedeno daje Domobranu Jambreku posebno mjesto u ciklusu. Međutim, u Baraki Pet Be ti raznorodni elementi tvore cjelovitije simboličko jedinstvo, a njihova sprega, u različitim omjerima, karakteristična je za mnogobrojna mjesta u nizu kasnijih Krležinih tekstova.

LIT.: M. Dečak, Iz ciklusa: »Hrvatski bog Mars«, Kritika, 1921, 7-8; M. Bogdanović, Pripovetke Miroslava Krleže, SKG, 1922, NS, knj. V, br. 2; Š. Vučetić, Krležino književno djelo, Sarajevo 1958: B. Meriđi, Antimilitaristička književnost i »Hrvatski bog Mars« Miroslava Krleže, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967.

I. Vn.