Ekspresionizam

traži dalje ...

»EKSPRESIONIZAM«, esej prvi put objavljen u sklopu zbirnog teksta Varijacije na razne teme u Mogućnostima, 1959, 4. Tekst je nastao kao redaktorski komentar rukopisa za enciklopedijska izdanja Leksikografskog zavoda, te pripada korpusu marginalia lexicographica. U knjigu Eseji II (Zagreb 1962) uvršten je kao samostalan esej. Iako se mjestimice spominje i književnost uz slikarstvo (»ekspresionistička slikarska i poetska doktrina«), glavnina se zapisa odnosi na likovnu umjetnost. Naziv je po Krležinu mišljenju izrazito neprimjeren jer izaziva pogrešnu predodžbu da je baš samo ovdje posrijedi neko magično stvaranje »iznutra«. A zapravo je riječ o složenoj pojavi na koju je utjecalo mnogo faktora: »filozofija i muzika, mašine i ritam industrijalizovanog vremena, tempo politike, poezija velikih gradova itd.«. Tekst ističe da je u tzv. ekspresionizmu bila jaka lijeva komponenta, tj. sprega lijeve političke misli i nove likovnosti, ukratko »lenjinistički šturm i drang«, ali je prevladala »mistična iluzija« da se sredstvima stiha i palete može transcendirati društvena stvarnost. Zaključak je zapisa (pod naslovom Nervoza izraza) da je zajednička karakteristika radikalnih modernizama na početku stoljeća izraz protivan konvencijama, s namjerom da izazove šok ili senzaciju - izraz koji je znak »artističke i moralne pobune protivu tromosti duha« u vremenu kojemu je u zbilji najstrašniji pečat dao I. svj. rat.

LIT.: R. Lauer, Miroslav Krleža und der deutsche Expressionismus, Göttingen 1984; isti, Miroslav Krleža i njemački ekspresionizam, Sarajevo 1990.

V. Žm.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Ekspresionizam. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/301>.