Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»GALŽENJAČKA«, balada prvi put objavljena pod nazivom Galženjačka popevka u Kalendaru za godinu 1938 (Narodno kolo, 1938) zajedno s baladom Gumbelijum roža fino diši, a zatim pod nazivom Galženjačka u Dijalektičkom antibarbarusu (Pečat, 1939, 8-9) zajedno s još četiri balade (Strašilo straši Gleb Europejajnjski; Gumbelijum roža fino diši; Mizerere tebi Jeruzalem; Nenadejano bogčije zveličenje) i to, prema Krležinim riječima, kao dokaz kako za »izražavanje mutnih strahota« tada aktualne španj. drame »nikakve naročite inspiracije nije bilo«. Nakon toga, uvrštena je u II. izdanje zbirke Balade Petrice Kerempuha (Zagreb 1946). Riječ je o jednoj od najprozračnijih dionica Balada; pjesma ima 21 stih, izuzetno je razigrana ritma, satkana od izmjene sedmeraca i peteraca, koji su oblikovani u pet strofa od po tri stiha i tri strofe od dva stiha. Takva formalno-ritmička struktura pjesme u suglasju je s njezinim temeljnim, vedrim raspoloženjem kojim se u sumornu, makabričnu i ritmički otežalu strukturu balada unosi drukčiji, naoko kontrastni ton. Taj je ton odsviran u ovoj baladi na narodnom, pučkom instrumentu - žveglici, no njezin se glas i zvuk ipak javljaju podno galgi izražavajući spram njih, te institucija i poretka koje simboliziraju, izrazit pučki prezir i otpor. Sve je u ovoj baladi u znaku profinjene ironije, koja istodobno u svoj fokus ugrađuje socijalni status anonimnih pučkih protagonista, njihovu relativističku filozofiju i psihologiju, kao i spoznaju o ukletosti i zadanosti osobne sudbine simbolizirane neizbježnim galgama i krvlju. Asocijacija loterščaka kao pogrebnog zvona uokviruje svojom disparatnošću zvuk frulice koja podno galgi jednako izražava pomirenu (»bogcu galge, grofu raj!«), kao i buntovnu pučku svijest izraženu aktualnim socijalnim uzvikom i slikom crvenoga i krvavog svibnja. Na taj način temeljna lirska prozračnost, lepršavost, suptilna ironija i ljupka melodioznost stihova u znaku su temeljne baladeskne projekcije života, ovaj put izražene posebnom autorskom osjetljivošću i za takve nijanse.

Jo. S.