Gdje smo i kako smo

»GDJE SMO I KAKO SMO«, polemički tekst objavljen u Pečatu, 1939, 4. Nastao je u jeku sukoba na književnoj ljevici, razbuktalom nakon pokretanja Pečata (veljača 1939). U prividno harmoničnom svijetu književnosti, skladanu poput »Bachove fuge za orgulje«, u sumrak evropske civilizacije pred novi »Svjetski Mir koji se upravo ovih dana sprema da ponovno bukne«, u stvarnosti, prema Krleži, »cvatu đubrišta«. To su, s jedne strane Hrvatska straža, Mlada kultura, Hrvatski dnevnik, Ošišani jež i Antikomunistički bulletin, listovi u kojima se satanizira Pečat, a kojega je grijeh što želi poslužiti »ideju napredne, savremene političke i kulturne svijesti dostojne čovjeka, a ne rodoljuba ili vjernika«. Ali, s druge strane Pečat je i »kontrarevolucionaran i antidijamatski«, pa se tako, uz sveopće pomirenje, ironizira Krleža, »rastopila idejno kontrolorska svijest Ive Lendića, Ljubomira Marakovića i Radovana Zogovića«. No svijet, u kojem su »uvjerenja, tabori, vojske, ideologije i raznovrsne vjere rasjekle tu jadnu zemlju na pola«, ne može se opisivati pukom frazom niti se može pisati »formalno bezvrijedne pjesmice s nazovi-socijalnom tendencijom«, jer to nije svrha književnosti. K. je revoltiran što ti autori falsificiraju stvarnost, koja uopće nije romantična jer »gladujemo i krvarimo po tijesnim i mračnim i bezizlaznim ulicama evropske sadašnjosti, a nama krasnoslove da će jednoga dana po sunčanim bulevarima naše civilizacije cvjetati danas nama još nepoznati cvjetovi (...) Taj verbalizam je najopasnija zapreka svakoj slobodnoj misli i svakom napretku, a protiv tog verbalizma u našoj lijevoj knjizi treba da se bori svatko kome je do te knjige stalo. Na djelu. Ne na jeziku.« Realne poticajne okolnosti u kojima nastaje tekst jesu staljinistička koncepcija radničkoga pokreta, trockistička negacija i fašistička agresija. K. razotkriva i formulira prirodu onoga što sebe naziva dijalektičkim materijalizmom, a doista se radi o verbalističkoj metafizici primjerenoj »lijevoj« religioznoj svijesti. Prepoznaje u njoj glavnog ugnjetača slobodne misli i porobljivača umjetnosti. U tim okolnostima, zauzima se za književnost kao prostor slobode, prijetećem vremenu totalitarizma usprkos.

J. S. R.