Crveni suton

»CRVENI SUTON«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918). U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od triju strofa s rimom abaccdd / efef / aba, s tim da je posljednja tercina naknadno strofno odvojeni početak pjesme koji ovako ispisan funkcionira kao pripjev. Pripada krugu pjesama s motivom sutona, jednim od dominantnih Krležinih tiva, posebice u ranoj lirici. Lirske slike sutona obično izražavaju trenutak pjesnikove sjete. Međutim, K. ovom piktoralnom minijaturom prepunom prozračnih vedrih tonova (crven, modar, žut, bijel - vjetrić igra, djetinji zvoni glas, krijesovi planuli, oblaci tiho lete, svjetla večernja svijete) i metaforičke živopisnosti (sinestezijski stihovi: »jato boja pijuče i leti«, »zvuci su večernji kanuli«), osobito ekspresivnim biranim jednostavnim leksikom u razmjerno čvrsto strukturiranoj formi iskazuje smirenu i harmoničnu vedrinu jednoga konkretnog prizora.

Tradicionalnim kompozicijskim postupkom ponavljanja uvodnih stihova prve strofe (refren) K. je postigao da ova lirska kantilena svojom glazbenošću u cjelini očuva svoje osnovno raspoloženje u mnogome iznimno u usporedbi s tipičnim ugođajima u Krležinim sutonskim pjesmama.

Vi. B.