Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje

»GOSPOĐA U POSJETI KOD BOLESNOG DJETETA SVOJE SLUŠKINJE«, pjesma posvećena V. Nazoru, prvi put objavljena u Srpskom književnom glasniku, 1931, NS, knj. XXXII, br. 1, a potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931) kao prva (uvodna) pjesma. U zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) uvrštena je u ciklus O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). To je odulja lirska pjesma (od 111 stihova) s različitim metričkim ustrojstvom po broju slogova, raznolikim rasporedom rima (unakrsne, uzastopne, obgrljene) i slobodno formiranim strofama. Pomoću tih izražajnih sredstava autor predočuje bujicu slika kojima je izvor u agoniji bolesna djeteta, koje u maglovitu susretu s nepoznatom damom postaje svjesno svoga socijalnog porijekla i položaja. Košmarom tamnih slika dječje sobe, afektivno obojenim evokacijama sumornoga, konkretnog socijalnog stanja i ambijenta, kontrastiranjem vizualnih i olfaktivnih senzacija između njegovanih ruku »mirisne gospođe« i nabreklih ruku majke sluškinje, pjesnik naznačuje sumorni socijalni pejzaž jednog djetinjstva s prepoznatljivim konotacijama društvenih suprotnosti koje ga uvjetuju.