Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»I TU I TAKO TRAJATI I HTJETI«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa O vremenu i o smrti, a konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od deset dvostiha od kojih većina ima parnu rimu. Izuzetak čini srednji dio pjesme, njezina 5, 6. i 7. strofa koje su grafički organizirane kao dvostisi ali su zapravo terceti s nagomilanim rimama aaa/bbb. Učestalom upotrebom veznika i prijedloga Krleža u ovoj pjesmi ostvaruje niz stihova jampske intonacije.

Središnji je problem odnos konačnoga (čovjek) i beskonačnoga (svemir). Ljudsku egzistenciju K. ovdje izričito kontekstualizira u svijet. Samim početkom pjesme on naglašava mjesto čovjeka u svijetu i njegov bitno ljudski raskorak između mogućnosti i zbiljnosti (»I tu i tako trajati i htjeti«). Nadalje, rabeći anaforu (u poplavama zvijezda) K. gradacijom dočarava cjelokupnu pojedinačnu egzistenciju od rođenja do smrti. Motiv lađe koja pristaje ilustrira skončanje jedinke rastrzane između htijenja i zbilje. Na kraju puta, kao uostalom i na početku, čovjeku ostaje pitanje u kojem je sadržana potraga za smislom življenja.

U osmom dvostihu K. metafori poplave zvijezda suprotstavlja metaforu poplave krvi. Nasuprot svemirskoj poplavi zvijezda, gdje jedino onkraj zbilje, platonički viđeno, obitava istina, postoji poplava krvi koja pripada ljudima i koja ocrtava svu muku u kojoj se odvija jedino moguće posredovanje između htijenja i znanja. Ono je sadržano u metafori knjige. Na kraju pjesme K. još jednom ističe fragmentarnost i besmisao ljudskoga života, nazivajući ga snom, prividom, nečega čovjeku nedohvatnoga.

Na. Pe.