Jesenja noć

»JESENJA NOĆ«, pjesma prvi put objavljena u Književnom jugu, 1919, knj. III, br. 1, u Zagrebu na Novu godinu 1919. Iste godine otisnuta je u zbirci Pjesme III. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. Iako naslov daje naslutiti nokturalnu atmosferu, pjesma započinje ditirampskim stihom »Cvrči cvrčak...« Načinjena na opoziciji jesenje prirodne mirnoće i uznemirenosti lirskoga subjekta, koju u pravilu provociraju neposredna zbivanja u svijetu, pjesma funkcionira na doslovnoj i ironijskoj semantičkoj razini. Uznemiren i aficiran lirski subjekt (»O, u ovoj prokletoj oluji / kugla je poludila. / Na oči pada crna zavjes / ... / Nebo je mutno, odlijeću laste / i negdje grme u vinogradu puške.«) rezignira u jesenjem raspoloženju, tek prividno smiren u okruženju prirode. Sinestezijskom slikom jeseni koja izjednačuje svoja staništa i biva jednako distribuirana i u vanjskom svijetu i u svijetu lirskoga ja, Krleža završava pjesmu nagovještajem negativnih naboja slutnji i nemira.