Kasno popodne

»KASNO POPODNE«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme III (Zagreb 1919). Strofno reorganizirana otisnuta je u Knjizi lirike (Zagreb 1932). Pisana slobodnim stihom i iz perspektive impersonalnoga lirskog ja, idilične je intonacije s personifikacijom kao dominantnom figurom. Naslov, koji je ujedno i početni stih, tematski determinira lirski tekst. U prikazivačku funkciju, prikrivena mirnoćom izraza, ugrađena je motivska dinamika koja upućuje na rat i nemir, trajan sukob kao konstante prirode (»Krioca božjih muhâ gore kao kometi, / a prsa oblaka golog sunčani bodu floreti. /... / Modro zelenilo šumâ krv mrtvog oblaka srče«). Prijelaz i uvođenje motiva rasplakane Večernje Tuge, koja se uspoređuje sa ženom, upućuju na lažnu harmoniju svijeta (»cjeluje oblačne rane i nebeske laži tepa«).