Ljubav Marcela Faber-Fabriczyja za gospođicu Lauru Warroniggovu

traži dalje ...

»LJUBAV MARCELA FABER-FABRICZYJA ZA GOSPOĐICU LAURU WARRONIGGOVU«, proza iz ciklusa o Glembajevima, od koje je jedan dio prvi put objavljen u Savremeniku (1928, 11), a drugi u Pantheonu (1929, 2), zajedno pak u knjizi Glembajevi (Zagreb 1932), oba pod neznatno drukčijim naslovima, te unutar finalne verzije ciklusa u knjizi Glembajevi I-II (Zagreb 1945).

Djelomice se tu prikazuje okoliš i uređaj bukovačke vile i konzervativni arkadijski svjetonazor Ambroza Glembaya, te atmosfera društvenog života njegove kćeri Olge Warroniggove i unuke Laure. Veći dio proze bavi se likom njihova daljnjeg rođaka Marcela Fabera, koji je Glembay po prabaki, a zaljubljen je u Lauru.

Taj je osjetljivi sedmogimnazijalac, kao što je to i opširnije opisano, »po svojoj majci bio Bečanin, po svome ocu ,načelni kozmopolitaʻ, po svome djedu pohrvaćeni rodoljub Kovačević, po svojim pradjedovima Alzašanin, a po svojim precima s grosmamine strane Fabriczy, stari horvacki šljivar, i potomak plemićske grane, koja je brojila jednoga bana, dva podbana i pet velikih župana u tristo godina«. Dok jedna grana porodice govori njemački, članovi druge (Fabriczy) tvrde da su Madžari; u vlastitoj kući nisu ga naučili dobro hrvatski, pa se ni u školi ne može identificirati sa svojom sredinom. Unatoč aristokratskim manirama i humanističkoj naobrazbi, mali je Marcel za protumadžarskih demonstracija ranjen konjaničkom sabljom, što bakin brat žali politički, sjećajući se kako je rođak Julijan pao ispred barikada u Beču nakon što je s Jelačićem prešao Dravu. »Hrvatstvo svoje gutao je dakle mali Marcel Faber-Fabriczy još u onim prvim danima pučkoškolskih kriza kao otrovanu jabuku«.

Marcel već godinu dana dobiva loše ocjene jer je zaokupljen slikom Laure i stalnom pomisli na nju. A njoj su dosadni njegovi filozofski rukopisi, dok je zabavljaju površno brbljanje s prijateljicama, plesovi i poručnik Fabiani, koji udvara i njoj i majci. Marcel nedjelju dana iščekuje koncert na kojem će je doista i vidjeti, koji će on prostajati a da nije čuo ni jedan ton. Laura, međutim, njega uopće nije primijetila.

Ova proza inicira nekoliko bitnih Krležinih tema koje vode preko daljnjih glembajevskih tekstova do velikih romana 30-ih godina: patricijsko naslijeđe, neadaptiranost sredini i problematičnost društvenoga i etničkog pripadništva, te frustrirana osamljenička čežnja za idealnim ciljem duha i osjetila. Uz elemente vlastitih učeničkih iskustava K. je u suptilnoj evokaciji tih tema obnovio svoj doživljaj lektire M. Prousta - osobito Jedne Swanove ljubavi - koji je bio i temeljem njegova eseja O Marcelu Proustu (1926).

I. Vn.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Ljubav Marcela Faber-Fabriczyja za gospođicu Lauru Warroniggovu. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/550>.