Monolog gnjila čovjeka

»MONOLOG GNJILA ČOVJEKA«, pjesma u prozi prvi put objavljena u Književnoj republici, 1924, knj. II, br. 2, zajedno s pjesmama u prozi Noć u bolnici, Pjesma u proljetnoj noći i Djevojka među zvijerima pod zajedničkim nazivom Lirika, a zatim u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Jedanaest lirskih motiva u prozi, te u konačnoj verziji ciklusa, pod nazivom Lirski motivi u prozi, u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

Motivom sutona kao inicijalnoga trenutka razmišljanja o temi povijesne perpetuiranosti, nepromjenjivosti i stalnosti s jedne strane, te s druge strane motivom osamljena, »sutonskog« čovjeka i bića, »neprožvakanosti« i »nedovršenosti«, Krleža tematizira ljudsku prolaznost i osamljenost, kontingentnost i prepuštenost sebi i svojoj nedovršenosti. Monolog gnjila čovjeka svojim relativizacijama propituje relevantna ontološka stanja čovjeka, njegovu generičku i društvenu sferu.