O bijedi

»O BIJEDI«, početni ciklus zbirke pjesama Pjesme u tmini (Zagreb 1937), čijim se istaknutim kompozicijskim položajem ističe socijalna intonacija kao konkretan povod i uzrok pjesnikove tamne projekcije života, sugestivno najavljene naslovom. Sastoji se od 22 pjesme, od kojih je 15 bilo već prije objavljeno u Knjizi pjesama (Beograd 1931), gdje je 5 od njih posebno naslovljeno kao Pjesme o bijedi (Milostinja, Samilost, Mržnja, Ljubavnici, Bijeda svojim rukama dotiče se svega). Dopunjen s pet, prvi put objavljenih pjesama (Postelja jedina jahta siromaha, Šarenilo bijede, Badnje veče nad čađavim gradom, Stari dvorac, Dijalog u troje ili ljubav bez krova) i s dvije pjesme u međuvremenu objavljene u časopisima (Pjesma čovjeka bez posla, Tolerirana djevojka), ciklus je akumulacijom socijalnih motiva otkrio svoju koherentnost i pjesničku snagu Krležine socijalne inspiracije. Ta je inspiracija logična konstanta i nastavak jednog toka ranije Krležine lirike, od najranijih pjesama do Balada (1936), a javlja se u kontekstu cjelokupne socijalne usmjerenosti hrv. književnosti tridesetih godina i direktnoga Krležina umjetničko-socijalnog angažmana. Za razliku od ranijih Krležinih socijalnih pjesama koje su prožete naglašenim socijalno-revolucionarnim buntom, te pjesme, ispunjene impresivnim slikama bijede, djeluju primarno afektivnom i vizualnom snagom predočene društvene pojave. No, za razliku od većine svojih suvremenika, koji su bili »socijalni« ili samo osjećajem ili samo idejnim stavom, K. je sintetizirao oba pristupa, mada u ciklusu tih pjesama mjestimice ima vidljivih tragova intimne rezignacije i nemoći te je oblik prosvjeda izražen najčešće ironijom i sarkazmom. Pjesnički okupiran intimnom dramom ljudi s dna društvene ljestvice (siromasi, prosjaci, ljudi bez posla, noćne djevojke, sluškinje, pijanci, samoubojice i dr.), K. neprekidno evocira socijalni kontekst kao uzrok njihove sudbine koristeći se jakim kontrastima za plastične slike lica i naličja života i naglašavanje temeljne ideje sadržane u osobnoj osudi stanja. Pojedine pjesme ciklusa pripadaju antologijskim dometima Krležine lirike, posebice Postelja jedina jahta siromaha, Dijalog u troje ili ljubav bez krova, Badnjak, Liječnik kod siromaha, Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje.