Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»O BRZOJ PROLAZNOSTI BOGATSTVA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Ranjavi motivi, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Osim devete strofe koja je tercet, sastoji se od devet dvostiha s parnom rimom. Iznimka je u rimovanju osmi dvostih. Njegova rima prelazi u prvi redak terceta i tamo tvori nagomilanu rimu.

U prva dva dvostiha Krleža uokviruje početnu temu pjesme, bogatstvo i njegove manifestacije. U sljedećim strofama, pretežno daktilske inercije, autor ističe blagodati bogatstva i mogućnost prividno potpunog ovladavanja svijetom materijalnih vrijednosti. Preokret dolazi u sedmom dvostihu, u kojem K., rabeći na planu zvučnosti veznički uzmah, sadržajno proširuje temeljnu temu. Dosad jednostavno nanizane svjetovne blagodati što ih sa sobom nosi materijalno bogatstvo, dobivaju relacijsku vrijednost. U odnosu na beskonačnost i trajnu spoznaju o bitnoj ograničenosti čovjeka, svjetovna dobra gube ljudsku dimenziju smislenosti jer »Zapisano je da se umire: /sva svjetla zgasnu, svi nemiri umire«. Metafora gnjileži povezuje na egzistencijalnoj razini zemaljsko trajanje s trajanjem uopće, »gavane, te site kumire« s bosjakom »što je nestao, / u sutonu kad pjevati je prestao«.

Na. Pe.