O Glembajevima

»O GLEMBAJEVIMA«, prozni tekst koji zajedno s drugim narativnim »fragmentima« i tri drame pripada tzv. glembajevskom ciklusu; prvi put je objavljen u knjizi Glembajevi (Zagreb 1932). Prije toga su pojedini dijelovi tiskani kao posebni tekstovi: Barunica Castelli-Glembayeva (Književnik, 1928, 1); Glembajevi (Srpski književni glasnik, 1928, knj. XXIV, br. 5); Glembajevi II. Generalica Warronigg-Glembay (Srpski književni glasnik, 1928, knj. XXIV, br. 6); Karijera viteza Olivera Urbana (Književnik, 1929, 10).

Tekst O Glembajevima sadržava pregled brojnih članova obitelji Glembay u toku više generacija, od pol. XVIII. st. do 20-ih godina XX. st., a u nekim segmentima opširnije su prikazani pojedini članovi te obitelji (Oliver Urban, barunica Castelli, Angelika Barboczy, Olga Warronigg, teta Agneza). Tako koncipirana i od duljih fragmenata sastavljena cjelina uvod je u Krležin ciklus o obitelji koja uživa velik društveni ugled, čiji članovi »kao povorka od tri stotine lica stupaju od marijaterezijanske cehovske tmine do današnje sinkopirane crnačke glazbe«. Godine u kojima je objavio dijelove te proze podudaraju se s pojavom i izvedbama dviju drama iz istog ciklusa, Gospoda Glembajevi i U agoniji. K. je očito namjeravao ostvariti vrlo raznoliku knjiž. fresku, koja će odgovarati okvirnoj zamisli genealoških ciklusa u raznim eur. književnostima o postupnom raspadanju i degeneraciji imućne patricijske obitelji. Karakter cjeline njegovoj slici ne daje tek kronološka i porodična povezanost osoba i životopisa, nego i ukupnost usuda što ga K. povezuje sa zločinom oko 1790, kada je »jedan Glembaj (...) zaklao i orobio u viničkoj šumi jednog kramara (Kranjca)«, a kriminalni karakter daljnjih poslovnih pothvata i imovinskih transakcija vodi Glembajeve do silaženja sa životne pozornice »s teatralnim sredstvima degeneracije: u grčevima bolesnih živaca, s veronalom i browningom«.

Taj proces nije tako izrazito biološki determiniran kao kod E. Zole, koji je Krleži sigurno bio poticaj kao i nizu autora u francuskoj, njemačkoj, ruskoj, engleskoj, američkoj i drugim književnostima. Međutim, naturalistička je tradicija samo temelj na kojem je K. izgradio veliko djelo, secesionističko po tematici, prikazanoj predmetnosti i stilu.

Većina likova, koji su potpunije karakterizirani u prozi O Glembajevima, javljaju se i u drugim tekstovima ciklusa. Osnovna nit zajedničke glembajevske životne krivulje ocrtana je i u drami Gospoda Glembajevi, gdje se javlja i dominantan ženski lik, barunica Castelli. Oliver Urban lik je u Ledi, a Olga Warronigg u Sprovodu u Teresienburgu. Međutim, u narativnoj analizi koju sadrže prozni fragmenti ne dodaje se ništa bitno novo psihološkom profilu tih dramskih likova. Proročanstvo stare Barboczyjeve lajtmotiv je Gospode Glembajevih, a likovi kao što su Laura (razrađenija u U agoniji) i dr. Gregor (koji igra važnu ulogu i izvan glembajevskoga kruga, u drami U logoru) također nose neke druge prozne tekstove u tom ciklusu (Barunica Lenbachova, Kako je doktor Gregor prvi put u životu susreo Nečastivoga), dok se drugi poimence spominju u daljnjim glembajevskim »fragmentima«.