O nekim naivnomaterijalističkim elementima u Hipokratovu djelu

»O NEKIM NAIVNOMATERIJALISTIČKIM ELEMENTIMA U HIPOKRATOVU DJELU«, esej izvorno nastao kao dio dnevnika iz 1942; prvi put je objavljen u časopisu Republika (1952, 1) a potom u knjizi Eseji II (Zagreb 1962). Pripada krugu refleksija, esejističkih zapisa i glosa što ih je Krleža ispisao 1942. i 1943. na marginama literature o temama iz povijesti antičke i ranonovovjekovne medicine.

Esej o Hipokratu u prvom je izdanju popraćen bilješkom koja razjašnjuje njegov naslov, a osvjetljuje i dio motiva koji su stajali iza Krležina relativno opsežna bavljenja medicinskopovijesnim problemima: »Pisca ovih redaka, kod laičkog izleta na područje historije medicine, nisu mogli, dakako, zanimati medicinski problemi (...). Međutim, kod ispitivanja razvoja materijalističke misli, historija filozofije zanemarila je medicinu na neshvatljiv način.« Krležu, prema tome, najizravnije zanima razumijevanje života, čovjeka i svijeta koje leži u osnovi Hipokratove medicine i njegovih ljekarničkih receptura, a za koje on vjeruje da se može tumačiti kao anticipacija filozofskoga materijalizma. Pritom se, kao jedan od najvažnijih svjetonazornih prodora Hipokratove medicine prema materijalističkoj misli, vrednuje njezino nastojanje da demitizira ljudsko tijelo, njegove funkcije i bolesna stanja: »Živimo još uvijek u takvim nazovicivilizacijama koje su po svojim osnovnim premisama magične; ljudskom mišlju vladaju i danas vjere, čarobnjaci i šarlatani. Već više od tri tisuće godina traje krvava borba za oslobođenje ljudske misli, a hipokratska polemika protiv vrhunaravnih elemenata ljudskih oboljenja spada među prve pobjede tzv. objektivne medicinske spoznaje.« Među pozitivne, »naivnomaterijalističke« prinose Hipokratove medicine i K. ubraja njezine predodžbe o mozgu kao organu koji vlada čovjekovim tjelesnim i duhovnim životom.

Za svoje intenzivno bavljenje Hipokratom K. je, međutim, mogao imati i motiva koji se ne daju svesti na intelektualističku potragu za prvim klicama filozofskoga materijalizma. To oduševljenje starom, predznanstvenom medicinom vjerojatno se može dovesti u vezu i s jakim vitalističkim odn. organicističkim primjesama njegova ukupnoga pogleda na svijet, a svakako i sa sposobnošću estetičkoga užitka u organskome, o kojem svjedoče mnogobrojna mjesta iz njegove poezije i proze gdje se aspektima organskoga u čovjeku pripisuje predznak prvorazredne estetičke atrakcije. Svojevrstan tematski most između Krležine estetike organskoga i njegova intelektualnoga poniranja u predodžbeni svijet starije medicinske literature tvore iznimno česti likovi liječnika u njegovim fikcionalnim i pjesničkim djelima: dr. Walter (Smrt Tome Bakranai In extremis), Kyriales (Povratak Filipa Latinovicza), dr. Altmann (Gospoda Glembajevi), dr. Siroček (Cvrčak pod vodopadom), Aretej, dva »apatrida« i dr. Morgens (Aretej), »k. und k. Oberarzt« Guido Glanz (Zastave), likovi liječnika iz pjesama Liječnik kod siromaha i Sectio anatomica.