Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»O NEKIM PROBLEMIMA ENCIKLOPEDIJE«, programatski esej što ga je Krleža kao glavni urednik pročitao na plenarnom zasjedanju svih redakcija Enciklopedije Jugoslavije 27. I. 1952. u Zagrebu. Objavljen je u časopisu Republika, 1953, 2-3 (i kao posebni otisak), a zatim u novoj varijanti u knjizi Eseji V (Zagreb 1966). U knjizi 99 varijacija (Beograd 1972) priređivač M. Lončar uz Krležinu suglasnost promijenio je naslov eseja u Prolegomena za Enciklopediju Jugoslavije pridodavši k tome niz podnaslova.

Smisao, svrhu i razloge pokretanja EJ K. je najpotpunije odredio u ovom eseju, kojega je dijelove, u lapidarno sročenu obliku, unio i u predgovor I. izdanja EJ. Tekst sadržava više općih mjesta te istančanu razradu niza sugestivnih misaonih cjelina.

Bujicom dojmljivih izraza i definicija pregnantnih asocijacijama K. je utvrdio programatski okvir EJ. Osnovnu misiju EJ vidi: u skupljanju svekolike političke, kulturne i intelektualne svijesti o našoj vlastitoj pojavi u prostoru i vremenu; u kreiranju sinteze koja neće biti kult romantičnih fraza, već istiniti prikaz fakata; u određivanju golemoj masi impozantne stvaralačke materije socijalističkoga i materijalističkog programa; u obrazlaganju i tumačenju vlastitih raskola i uzajamnih negacija. EJ će, dakle, predstavljati afirmacijsku sintezu te egzaktnu i objektivnu prezentaciju činjenica. Posebnu strogost K. usmjeruje ondje gdje se građanski elementi javljaju kao idealistička negacija materijalne istine. EJ se mora osloboditi naslijeđenoga negativnog, idealističkog, konzervativnog balasta; ona se mora obračunati s anakronizmima, megalomanijom, međusobnim nacionalnim negacijama i kampanilizmom; ona mora raskrstiti s romantičnim zabludama, prošlostoljetnim shemama i apologetikom prošlosti. K. zahtijeva da EJ bude pledoaje za marksističko koncepcijsko i programatsko stajalište.

Vjekovni kontinuitet južnoslavenske civilizacije stalno zaokuplja Krležu: EJ mora imati trajno na umu viziju cjeline, osvjetljavajući čitav »reljef našega, kroz vjekove razbijenog torza, na periferijama jakih političkih, ekonomskih, strateških i kulturnih centara koji su kroz vjekove djelovali na sistematsko razjedinjavanje naše narodne svijesti«. K. je svjestan da EJ obavlja i pionirski posao time što formulira, kodificira i znanstveno revidira impozantnu količinu podataka, što podiže zavjesu nad mrakom stoljeća, »obasjava dugotrajni nokturno našega života punom rasvjetom«. Krležin kritički stav uperen je protiv »šovenske historiografije« opterećene stranačkim interesima i protiv povijesnog pozitivizma koji ne luči esencijalno od nebitnoga.

Zadatak EJ »pro foro externo« bit će konačno utvrđivanje uloge Slavena u umjetnosti zapadne jadranske obale, u sređivanju pojmova, ispitivanju činjenica te postavljanju stvari i odnosa na pravo mjesto. Jednim od osnovnih zadataka EJ bit će afirmiranje galerije naših reprezentativnih imena, sjajnih iskara »koje treba rasplamsati do punog sjaja jedne likovne i književne civilizacije...«.

Krležin programatski esej prolegomena je enciklopediji koja će afirmirati socijalističke vrijednosti, on je istodobno i dijalektička vivisekcija povijesne i kulturne baštine »južnoslovjenskih« naroda, obračun sa stoljetnim preživjelostima koje se ogledaju u latinsko-grčkim raskolima, romantičnim zabludama, otrovnom šovinizmu, megalomaniji i međusobnim negacijama.

LIT.: M. Lončar, Encyclopaedia Krležiana ili književni nemir erudicije, predgovor u knj. M. Krleža, 99 varijacija, Beograd 1972; I. Gostl, Krugovi znanosti i umjetnosti, Republika, 1988, 11-12; V. Visković, Enciklopedizam Miroslava Krleže, Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«, 1991, 1.

Ig. G.