Pjesma naših dana

»PJESMA NAŠIH DANA«, pjesma prvi put objavljena u Plamenu, 1919, 1, a potom, kao pretposljednja, uvrštena u knjigu Pjesme III (Zagreb 1919). S neznatnim je promjenama ponovo otisnuta u Knjizi lirike (Zagreb 1932) te do posljednje Krležine redakcije u knjizi Poezija (Zagreb 1969) ostaje nepromijenjenom. Pisana je slobodnim stihom. Zanesenost idejom komunizma koja je, kao optimistična vizija, prisutna u nekim pjesmama iz Pjesama III (Veliki Petak 1919; Božićna pjesma 1917) u ovoj se pjesmi dovodi u sumnju. Simboli prevrata (Crvena komuna, Plameni Petrolej, prostor Ulice) potrošeni su; nemoćni u borbi s grotesknim, dehumaniziranim i apsurdnim svijetom (»Krvavi Apsurd harači vječno dalje«) u kojem se kao jedini model preživljavanja u sveopćoj rezignaciji otkriva Presveta Tišina. Autor čitavu prirodu, čovjeka, životinjski svijet, biljke u apsurdnome planetarnom kontekstu izjednačuje vitalističkim načelom bijele Svjetlosti što je zajednička svima i služi kao memento konačnosti i nesavršenosti svih bića.