Pjesma u kišnoj noći

»PJESMA U KIŠNOJ NOĆI«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme III (Zagreb 1919). S neznatnim sintaktičkim i leksičkim promjenama te strofno reorganizirana, pretisnuta je u Knjizi lirike (Zagreb 1932) te u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom uz nepravilnu distribuciju rima. Nižući nedvosmislene simbole nesvodive dualnosti (svjetlo-mrak / bijelo-crno) Krleža na opoziciji gradi nokturalni onirički lirski fragment. Prizorom antitetičke alegorije uvlači u prostore tamne, uhićene duše dinamiku lirskoga iskaza u kojemu se nerijetko susreću nesputane i iskonske energije duhovnosti s neumoljivim zakonima forme. Metonimijski označivši pjesmu uopće, K. je posegnuo za ničeanskom poredbom u kojoj se razaznaje svijet umjetnosti kao rezultat borbe apolonskoga i dionizijskog činitelja: »Jezuit psalme pjeva, a mekeće Pan, / dva se boga biju u razigranoj puti«. Ponovivši u nešto promijenjenu obliku početnu strofu, K. je naglasio antagonističku, dualnu, opozicijsku prirodu lirskog teksta koji se u vitalističkom svjetonazoru gotovo preklapa s prirodom.