Pogl. gospodin doktor Dragutin plemeniti Domjanić...

»POGL. GOSPODIN DOKTOR DRAGUTIN PLEMENITI DOMJANIĆ...«, kratak kritički tekst objavljen u Književnoj republici, 1926, knj. III, br. 3 kao Krležina ironijska replika na Domjanićevu pjesmu Prevrat objavljenu 1920. u Srpskom književnom glasniku. Tekst je bez posebna naslova ulogu kojega ima zapravo uvodni, verzalnim slovima istaknut dio, koji u cijelosti glasi Pogl. gospodin doktor Dragutin plemeniti Domjanić de Zelina et Krče, većnik Kr. sudbenog stola, vitez Reda svetoga Save III. stepena »Za književne zasluge«, član Jugoslavenske akademije, Predsednik Matice hrvatske, itd., itd, misli o Ruskoj revoluciji ovako. Nakon toga baroknodekorativnog titularija kojim je naglašeno intoniran Krležin ironijsko-satirički pristup autoru, slijedi citat iz pjesme Prevrat (ukupno jedanaest stihova koji se odnose na rusku revoluciju). Izrijekom se u Krležinu tekstu nigdje ne navodi naslov pjesme čiji su stihovi predložak za ilustraciju Domjanićeve nekreativnosti i pukog stihotvorstva te njegova nerazumijevanja velikih povijesnih pojava. Za uzorak pjesničke neinventivnosti Domjanićeve izdvojene su njegove rime kletve - žetve jer su po Krležinoj eksplikaciji »nesretni boljševici« samo zbog rimotvornog suglasja na riječ kletve morali bacati »požar u sazrele žetve«! U nastavku teksta autor navodi kako je Matica hrvatska još 1892. štampala ultrareakcionarnu Mignetovu historiju francuske revolucije i to samo stoga što je to djelo »nježno i obzirno u vjerskim i u svim drugim stvarima«, a taj je citat iz predgovora djelu K. spacionirao zaključivši ironično kako tu »nježnost i obzirnost« najbolje ilustriraju sporni stihovi Matičina predsjednika. Kritička je invektiva tako obuhvatila i Domjanićevu funkciju, ali i instituciju spram koje je K. više puta iskazivao negativno stajalište. S obzirom na to da je u spomenutoj knjizi francuska revolucija označena »najznamenitijom pojavom u novoj povijesti«, a zahvativši svu Evropu ona se »dojmila cijeloga naobraženoga svijeta«, K. sugerira Matici da u povodu stote obljetnice ruske revolucije kada bude »opet štampala jednu glupu knjigu o njoj« pisac njezina predgovora svakako citira pokojnog predsjednika kojega se nikako nije dojmilo ono što se (ruska revolucija!) dojmilo »cijeloga naobraženoga svijeta«. Na pjesmu Prevrat K. je kritički reagirao i u polemičkom eseju O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva (Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu hrvatstva uopće, Književna republika, 1926, knj. III, br. 6), a ponovno se istoj temi vratio i u eseju Dragutin Domjanić (Danas, 1934, knj. I, br. 2). U posljednjem prilogu ponovio je ilustrativni citat iz pjesme te sažeo svoje opaske o Domjanićevu nekreativnom rimotvorstvu i nerazumijevanju »socijalnih pojava« o kojima je prema Krležinu shvaćanju pisao pamflete.