Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KULJERIĆ, Igor, skladatelj i dirigent (Šibenik, 1. II. 1938). Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U kompoziciji usavršavao se u Milanu (Scala, Elektronski studio), a u dirigiranju u Monte Carlu (I. Markevič). Bio je korepetitor i dirigent u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, čembalist i asistent dirigenta u Zagrebačkim solistima, dirigent Zagrebačkih simfoničara, direktor programa Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski«, umjetnički direktor Muzičkog bijenala Zagreb, direktor Opere u Zagrebu.

Autor je orkestralnih (Simfonijske varijacije, 1962; Sekvence, 1968; Simfonijski prolog, 1980), koncertantnih (Koncert za rog i gudače, 1967; Figurazioni con tromba, 1970; Solo-tutti za klavir i orkestar, 1972), komornih (Impulsi I za gudački kvartet i magnetofonsku vrpcu, 1969; Sustained sound za 13 gudača, 1976; Psychodelic za multiinstrumentalni sastav, 1991), klavirskih i elektroakustičkih djela te opera (Moć vrline, 1977; Richard III, 1984), baleta (U naslovnoj ulozi, 1965), zborova i vokalno-instrumentalnih djela.

Osim scenske glazbe za prvo uprizorenje Kraljeva (redatelj D. Radojević), Kuljerić je stvorio i dvije skladbe na tekstove Balada. Prva je za mješoviti zbor a cappella, a druga za recitatora, vokalne soliste, dječji i mješoviti zbor i veliki instrumentalni sastav. Od svih tako ostvarenih skladbi one se posebno razlikuju po tretiranju teksta koji Kuljerić nije iskoristio na tradicionalan način, zanemarivši semantiku riječi i stihova u korist njihovih zvukovno-izražajnih značajki i kvalitete. U prvoj od njih, utemeljenoj na napjevu Zdignete brati zastave, pretvorenu u svojevrstan »lebdeći« akord neodređena trajanja (tzv. otvorena kompozicija), govorni zbor u zvuk unosi riječi iz balade V megli kao osebujne zvukovne objekte. Sličnim eksperimentalnim postupkom ostvarena je i druga, opsežna kantata Balade Petrice Kerempuha. U njezina četiri kontrastna odsjeka dijelovi balada Petrica i galženjaki, Gumbelijum roža fino diši, Galženjačka, Lageraška i Lamentacija o štibri iskorišteni su ponajviše kao idejna orijentacija glazbenog zbivanja, ali i kao specifičan zvukovni materijal pogodan za stvaranje atmosfere sukladne sadržajnim i emotivnim značajkama pojedine balade.

A. To.