Najnovija anatema moje malenkosti

traži dalje ...

»NAJNOVIJA ANATEMA MOJE MALENKOSTI«, polemički članak prvi put objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 1; uvršten je u tematsku cjelinu Posljednje polemike knjige članaka Sa uredničkog stola (Sarajevo 1983).

Članak je Krležin polemički odgovor na napade koji su u to doba bili usmjereni na njegova stajališta o književnosti, estetici i politici. Budući da je riječ o polemičkom tekstu u kojemu autor istodobno uzvraća međusobno ideološki suprotstavljenim stranama, taj Krležin odgovor - osim što legitimira njegovu idejnu poziciju - prikazuje na stanovit način sliku stanja u hrvatskoj kulturnoj sredini 30-ih godina. Struktura članka može se uvjetno podijeliti na četiri dijela. Prvi dio - u kojemu autor sažimlje sve dotadašnje napade na sebe - neka je vrsta uvoda, u drugom dijelu slijedi obračun s marksistima okupljenim oko časopisa Kultura, a treći je posvećen sukobu s predsjednikom Matice hrvatske i skupinom koja je tada imala odlučan utjecaj u toj ustanovi. U četvrtome, zaključnom dijelu, K. iznova upućuje na ispraznost protivničkih stavova i završava članak prigodnom rugalicom u stihovima.

Uvodni dio obilježavaju autorova nabrajanja dotadašnjih napada. Gomilanje sudionika, njihovih pobuda, razloga i ocjena ima dvojaku funkciju. Takvim se postupkom K. ujedno legitimira kao iznimno čest i zahvalan polemički cilj te neizravno odreduje posebnost i samostalnost vlastite pozicije. Najnoviji povod sukobu s krugom oko Kulture Hermannov je tekst Quo vadis Krleža?, u kojemu se pisac optužuje za skretanje udesno. K. drži kako je o tome besmisleno raspravljati i sarkastično nazivlje njihove napade »dječjom galamom«. Upozoravajući na ton marksističke kritike te parodirajući i sastavnice dijalektičko-materijalističkog svjetonazora i protivničko razumijevanje socijalne književnosti te, posebice, slikarske teme Kulturina urednika Đ. Tiljka, autor dijelom naznačuje vlastito načelo: »Trebali bi ti bezimeni propovjednici 'književnog optimizma' i socijalne tendencije u umjetnosti da uvaže kako se slikanjem slabih i bespredmetnih drvoreza (riba ili čamaca) i krivotvorenjem Krležinih citata ne može u socijalnoj umjetnosti i književnosti pomaknuti ni jedan atom bez dara i marljivosti.« U polemici s Maticom hrvatskom, K. pokušava odrediti našu kulturu i književnu stvarnost. Budući da je i sam godinama bio Matičin suradnik, razdvaja njezinu ulogu i djelatnost od stavova predsjednika F. Lukasa, istaknuvši kako mu on ne smije dijeliti »poduku u ime Matice ili u ime Književnosti«. Na koncu, označivši napade na sebe tek simptomom tadašnjega književno i kulturno zaostaloga stanja, otklanja sve prigovore i upućuje na besmislenost svakoga javnog pravdanja o ideološkoj ispravnosti ili pak o rodoljublju.

LIT.: S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970; isti, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, II, Zagreb 1989.

De. D.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Najnovija anatema moje malenkosti. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/622>.