Čežnja

»ČEŽNJA«, pjesma u prozi prvi put objavljena u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 6, zajedno s pjesmama u prozi Nemir, Mrtvi, Samoća posljednja i Pjesma umora, tuge i nesposobnosti pod zajedničkim nazivom Lirika, a zatim u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Jedanaest lirskih motiva u prozi, te u konačnoj verziji ciklusa, pod nazivom Lirski motivi u prozi, u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

Uz pjesmu Nemir najkraća je u ciklusu. U njoj se motivima jeseni (nokturalnost, lavež pasa u daljini, pismo koje traži svoga adresata) tematizira ne samo sadržaj što ga naznačuje naslov pjesme nego i osamljenost lirskoga subjekta, tako da ta pjesma u prozi čini emotivnu i strukturnu cjelinu i na razini mikrostrukturnih elemenata. Ona zapravo razgrađuje i proširuje simbolistički retorički instrumentarij kako bi pojačala auditivnu senzaciju samoće (padanje kestenja po asfaltu, pasji lavež), a na razini gramatikalnosti također razara morfološku normu (kondicionalni oblik bi umjesto bismo) radi pojačanja intimne kantilene, koju metaforizira motiv pisma kao modusa ispovjednosti i otkrivanja.

C. Ma.