Šezdeseti rođendan druga Tita

»ŠEZDESETI ROĐENDAN DRUGA TITA«, čestitarski napis objavljen u časopisu Svedočanstva, 1952, 5, potom u knjigama Krleža o Titu (Sarajevo-Zagreb 1980) i Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Relativno kratak tekst (šezdesetak redaka) pisan je izrazito apologetskim tonom kojim se veličaju Titove zasluge za dobrobit jugoslavenskih naroda i za sudbinu socijalizama u svijetu. U tekstu se ipak osim ritualnih pohvala i zahvala partijskom i državnom vođi mogu prepoznati i tonovi Krležina osobnijeg obraćanja Brozu, kojega doživljava kao prijatelja čijim je osobnim karakteristikama fasciniran. Posebno ističe njegovu unutarnju čvrstoću i harmoničnost: »Živio si i živiš životom onih sretnih smrtnika koji nijesu nikada, ni jednog trenutka, imali razloga da posumnjaju u svrhu svog junačkog i mudrog poziva. Živio si bez mračnog unutrašnjeg raskola cjelovito i harmonično, ne posumnjavši ni trenutka u svoje osnovno moralno uvjerenje da je put kojim se krećeš pravilan«. K. ističe upravo tu Brozovu osobinu kao izvor snage, osjećajući da mu je Broz po njoj zapravo antipodan karakter (suprotan Krležinoj »antitetičkoj rascijepljenosti«, S. Lasić). Ta je osobina omogućila Titu da odlučno izvede jugoslavensku Partiju iz stanja predratnog »bankrota i rasula«, da oslobodi zemlju od tuđinaca, vrati joj oteto more, otoke i gradove, da se usprotivi jednoj velikoj sili uime načela ravnopravnosti među državama i narodima. Načinivši kratku rekapitulaciju Titovih postignuća i zasluga, K. emfatično završava svoju čestitku: »Za jedan ljudski život to je mnogo, za jedan ljudski život to je mnogo više od onoga što se može tražiti od bilo kojeg smrtnika. Sretna li čovjeka o kome se o šezdesetoj Mu godini može reći da Mu je lični život postao simbolom naroda koji nijesu nikad klonuli ni šuštali u svojoj vjekovnoj borbi za slobodu.«